Koncept i metode lokalnog razvoja

Lokalni razvoj široki je koncept koji se najbolje može sagledati kao proces kroz koji se određeni broj institucija i/ili ljudi iz zajednice mobiliziraju na određenom području kako bi stvorili, ojačali i stabilizirali aktivnosti koristeći resurse područja na najbolji mogući način (Greffe, 1989, 1990, 1993).

Participatorni LOKALNI RAZVOJ je proces putem kojeg dionici u svojim zajednicama rade zajedno ( javni, poslovni i civilni sektor ) s ciljem stvaranja boljih uvjeta za ekonomski razvoj, stvaranje radnih mjesta, društveni napredak, uz brigu o zaštiti okoliša (održivi razvoj). Putem ovog procesa oni uspostavljaju i održavaju dinamčku kulturu dijaloga i stvaraju uvjete za poboljšanje kvalitete života za sve u zajednici.

Načelo “misli globalno, djeluj lokalno” postaje sve važnije u doba globalizacije. Zadnjih desetljeća, procesi promjena oblikovali su socijalne i ekonomske uvjete u cijelome svijetu. Istovremeno, decentralizacija je omogućila da lokalne vlasti i drugi socio-ekonomski sudionici preuzmu sve veću odgovornost za razvoj svojih područja i poboljšanje kvalitete života stanovnika u zajednici.

Lokalni razvoj, uz promišljanje u kojeg su uključeni lokalni dionici (pristup “odozdo”) je rezultat mogućnosti društva da odluči što ono želi, slijedi zajedničke ciljeve i prati ostvarivanje rezultata. Lokalni razvoj postaje alat za savjetovanje i socijalni dijalog u kojem je sudjelovanje svih dionika, i u civilnom društvu i u lokalnoj socio-ekonomskoj strukturi, neophodno.

Kako bi proces lokalnog razvoja bio održiv, mora uključiti ekonomsku dimenziju, uzimajući u obzir socijalnu jednakost, dobrobit čovjeka, pitanja zaštite okoliša, tehnološkog napretka, dobrog upravljanja i efikasnih, dobro vođenih lokalnih institucija. Socijalne, ekonomske i poduzetničke inicijative u lokalnom kontekstu trebale bi kombinirati i optimalno koristiti lokalne resurse kako bi se osigurala njihova održivost.

Decentralizacija i sve veća kompeticija donose izazove kao i mogućnosti za privatno poduzetništvo, javni sektor i organizacije koje se bave razvojem zajednice. Pri tome naglasak treba staviti na pregovaranje, dijalog, suradnju i približavanje različitih sektora i skupina s posebnim fokusom na interese i potrebe marginaliziranih grupa.

Mnogo je različitih javnih i društvenih dionika koji bi trebali biti uključeni u promišljanje lokalnog razvoja. Javni dionici obuhvaćaju lokalna i regionalna državna tijela te službe središnje vlasti i lokalnu samoupravu.
Društveni dionici uključuju poslodavce, volonterske organizacije i organizacije za razvoj zajednice, sindikate, zadruge, razvojne agencije, sveučilišta itd.

Karakteristike pristupa lokalnog razvoja na temelju lokalnih potreba:

  • naglašena ideja “razvoja” te mogućnost ostvarivanja kroz nove aktivnosti
  • određen je raznolikošću ekonomskih i društvenih uvjeta
  • incijative imaju jasan lokalni karakter, usredotočene su na rješavanje lokalnih problema i postizanje postavljenih ciljeva, pokrenute su i provedene pomoću lokalnog stanovništva
  • uključuje većinu lokalnog stanovništva, koje aktivno sudjeluje u osmišljavanju i provedbi strategije lokalnog razvoja
  • promišlja se proces razvoja kroz dugoročno razdoblje, naglašavajući pri tom ekonomsku i socijalnu dinamiku i ponašanje dionika. Na taj se način unaprijeđuju lokalni kapaciteti kako bi bili spremni preuzeti inicijativu.

Inicijative lokalnog razvoja trebale bi ići dalje od pukog ispitivanja lokalnih potreba. Pri tome se mogu koristiti različite strategije, operativne strukture i akcije.

Ključni element inicijativa lokalnog razvoja sposobnost je povezivanja i umrežavanja različitih aktivnosti na dosljedan način npr. kroz osnivanje prikladnih institucionalnih struktura, često temeljenih na lokalnim mrežama, organizacijama za pružanje potpore te izradom jasne i dogovorene strategije. Takav lokalni razvoj ne promiče samo nove inicijative, već također pomaže identificirati i najbolje iskoristiti dostupne resurse te koordinirati postojeće nepovezane inicijative.

Pin It on Pinterest

Share This