odraz logo
Naslovna / Naše teme / Klima i gradovi / Uoči COP31 u Turskoj: klima se mijenja brže od sustava koji bi nas trebali štititi

Uoči COP31 u Turskoj: klima se mijenja brže od sustava koji bi nas trebali štititi

10.10.2026 | Klima i gradovi, Klima i gradovi - Novosti, Naše teme

U studenome će se u Antalyi održati COP31, ovogodišnja Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama. Nakon pripremnih pregovora u Bonnu i niza rekordnih klimatskih pokazatelja objavljenih tijekom 2026., jedno se pitanje nameće samo po sebi: mogu li političke odluke pratiti brzinu promjena koje znanost bilježi na terenu?

Posljednjih mjeseci pozornost javnosti privukli su toplinski valovi, šumski požari, suše i poplave diljem svijeta. Posebno je odjeknula katastrofa u Himalaji krajem kolovoza, kada je urušavanje ledenjaka i stijenske mase izazvalo razorni val vode i nanosa. Iako znanstvenici još analiziraju sve uzroke tog događaja, on jasno pokazuje kako klimatski rizici postaju sve složeniji i manje predvidivi.

 

Uoči COP31 u Turskoj

 

Ono što je nekad bila izolirana prirodna opasnost danas se može pretvoriti u lanac povezanih događaja koji zahvaćaju infrastrukturu, energetiku, gospodarstvo i ljudske živote.

No, Nepal nije priča o jednoj zemlji. On je upozorenje za svijet koji ulazi u razdoblje sve češćih i intenzivnijih klimatskih ekstrema.

Klimatski ekstremi kao nova normalnost

Prema najnovijem izvješću Svjetske meteorološke organizacije (WMO), posljednje desetljeće bilo je najtoplije otkad postoje mjerenja. Godina 2025. bila je među najtoplijima u povijesti, a rekordne vrijednosti zabilježene su i u temperaturi oceana, porastu razine mora te gubitku ledenjačke mase. Trendovi jasno pokazuju da se klimatski sustav ubrzano mijenja.

Istodobno, istraživanja pokazuju da Zemlja zadržava sve više topline. Znanstvenici upozoravaju na rekordnu energetsku neravnotežu planeta, odnosno razliku između energije koju Zemlja prima od Sunca i energije koju vraća u svemir. Većina tog viška topline završava u oceanima, ali posljedice osjećamo posvuda: od toplinskih valova i suša do ubrzanog topljenja ledenjaka i porasta razine mora.

Najnovije procjene WMO-a iz izvješća Global Annual to Decadal Climate Update 2026–2030 (svibanj 2026.) pokazuju da se zagrijavanje uzrokovano ljudskim djelovanjem ubrzava te da je vrlo izgledno kako će barem jedna godina između 2026. i 2030. privremeno premašiti prag od 1,5 °C iznad predindustrijske razine.

Rizici budućnosti ne nalikuju onima iz prošlosti

Klimatske promjene ne znače samo više temperature. One mijenjaju način na koji nastaju i međusobno djeluju različite opasnosti. Primjerice, toplinski val može povećati rizik od požara, požar može povećati opasnost od klizišta, a obilne kiše nakon požara mogu izazvati bujične poplave. Takvi povezani ili kaskadni rizici postaju jedan od najvećih izazova za sustave civilne zaštite, planiranje prostora i upravljanje infrastrukturom.

Zato stručnjaci sve više upozoravaju da sustavi ranog upozoravanja ne smiju biti temeljeni samo na povijesnim podacima. Izvješće Future Fit: Early Warning Early Action in a World of Changing Risk upozorava da mnogi sustavi i dalje pretpostavljaju da će se budući rizici ponašati slično onima iz prošlosti, premda klimatske promjene stvaraju potpuno nove obrasce opasnosti.

Drugim riječima, više nije dovoljno znati što se dogodilo jučer. Potrebno je predviđati što se može dogoditi sutra.

Što to znači za europske gradove?

Iako se klimatski pregovori često vode na globalnoj razini, posljedice klimatskih promjena sve se jasnije osjećaju upravo u gradovima. Toplinski valovi, bujične poplave, suše i prekidi u opskrbi energijom ili vodom više nisu iznimni događaji, nego rizici koje lokalne vlasti moraju ugrađivati u svakodnevno planiranje.

Zbog toga se u europskim inicijativama poput NetZeroCities sve više naglašava da klimatska neutralnost i klimatska otpornost moraju ići zajedno. Grad koji uspješno smanjuje emisije, ali nije spreman za toplinske valove, poplave ili druge klimatske ekstreme, ostaje ranjiv. Jednako tako, ulaganja u prilagodbu mogu istodobno pridonijeti kvaliteti života i smanjenju emisija, primjerice kroz sadnju urbanog drveća, zelenu i plavu infrastrukturu, obnovu javnih prostora, energetski učinkovite zgrade i održivu mobilnost.

Sve više gradova razvija sustave ranog upozoravanja, karte klimatskih rizika i planove otpornosti, no klimatske promjene pokazuju da se više ne mogu oslanjati samo na povijesna iskustva. Rizici se mijenjaju brže nego što su nastajali postojeći planovi pa će sposobnost gradova da uče, prilagođavaju se i djeluju preventivno postati jednako važna kao i same mjere ublažavanja klimatskih promjena.

Prilagodba postaje jednako važna kao i smanjenje emisija

Godinama je glavni fokus klimatskih pregovora bio na smanjenju emisija stakleničkih plinova. To ostaje ključno, ali sve je jasnije da će se države i zajednice morati prilagođavati promjenama koje su već u tijeku. Gradovi ulažu u zeleniju infrastrukturu, sustave zadržavanja oborinskih voda, zaštitu od toplinskih valova i otporniju energetsku infrastrukturu. Poljoprivreda traži nove sorte i drukčije načine upravljanja vodom. Mnoge zemlje razvijaju sofisticirane sustave praćenja ekstremnih vremenskih događaja.

Međutim, potrebe rastu mnogo brže od ulaganja. Taj jaz između rizika i kapaciteta za odgovor postaje sve izraženiji. Prema najnovijem UNEP-ovu izvješću o jazu prilagodbe (Adaptation Gap Report), zemljama u razvoju do 2035. bit će potrebno između 310 i 365 milijardi američkih dolara godišnje za prilagodbu klimatskim promjenama. Istodobno, međunarodna javna sredstva za prilagodbu ostaju višestruko manja od procijenjenih potreba.

Financiranje će biti jedna od glavnih tema COP31

Upravo će financiranje biti među najtežim temama pregovora u Antalyi. Na sastanku u Bonnu tijekom lipnja 2026. države nisu uspjele riješiti ključna pitanja vezana uz financiranje prilagodbe, provedbu postojećih obveza i potporu najranjivijim zemljama. Mnoge rasprave odgođene su za COP31.

Posebno se ističe pitanje financiranja gubitaka i šteta (loss and damage), odnosno potpore državama koje već trpe ozbiljne posljedice klimatskih promjena. Iako je fond formalno uspostavljen nakon COP27, i dalje ostaje otvoreno pitanje kako ga dugoročno financirati i mogu li raspoloživa sredstva pratiti sve veće potrebe zemalja pogođenih klimatskim katastrofama.

Ne očekuje se da će se to pitanje konačno riješiti u Antalyi. Realnije je očekivati napredak oko izvora financiranja, pravila pristupa sredstvima i načina raspodjele pomoći. Istodobno će ostati otvorena politički osjetljiva pitanja: tko bi trebao uplaćivati najviše sredstava, koliko je novca doista potrebno te trebaju li potpore biti bespovratne ili u obliku zajmova.

Dodatni prijepori odnose se na odgovornost za klimatske štete. Mnoge zemlje u razvoju smatraju da bogatije države, koje su povijesno najviše pridonijele emisijama stakleničkih plinova, trebaju preuzeti veći dio financijskog tereta. S druge strane, većina razvijenih zemalja spremna je razgovarati o pomoći, ali izbjegava formulacije koje bi se mogle tumačiti kao pravna obveza plaćanja odštete.

Antalya kao test vjerodostojnosti

Za razliku od prijašnjih konferencija, COP31 neće biti obilježen nedostatkom znanja o problemu. Znanstveni dokazi danas su jasniji nego ikad. Poznati su glavni uzroci klimatskih promjena, poznate su posljedice, a sve bolje razumijemo i rizike koji nas očekuju.

Zato će uspjeh konferencije u Antalyi manje ovisiti o novim obećanjima, a više o tome hoće li države uspjeti pretvoriti postojeće obveze u konkretne mjere, financiranje i provedbu.

Iako će se pregovori voditi između država, mnoge odluke donesene u Antalyi izravno će utjecati na gradove. Financiranje prilagodbe, sustavi ranog upozoravanja i mehanizmi za oporavak nakon klimatskih katastrofa određivat će koliko će europski gradovi, uključujući one uključene u inicijative poput NetZeroCities ili CIVINET, biti spremni za klimatske izazove koji više nisu pitanje budućnosti nego sadašnjosti.

Najnoviji klimatski podaci šalju jasnu poruku: promjene se ubrzavaju. U Antalyi se neće raspravljati samo o smanjenju emisija. Jednako važno bit će pitanje tko će platiti štetu koja se već događa i mogu li međunarodni financijski mehanizmi pratiti sve brže rastuće klimatske rizike.

Već je odavno jasno da svijet treba imati mehanizme za pomoć nakon klimatskih katastrofa, a današnje se rasprave vode o tome kako ih ojačati da mogu odgovoriti na razmjere promjena koje su već počele.

 

Korisne poveznice

 

#COP31#Antalya2026 #KlimatskePromjene #KlimatskaOtpornost #Prilagodba #KlimatskiFinancijskiJaz #OdrživiRazvoj #OtporniGradovi #NetZeroCities #NZCPodrška

 

Pin It on Pinterest

Share This