Priroda kao partner: Kako hrvatske zajednice otkrivaju snagu rješenja temeljenih na prirodi

Sadnja drveća, obnova tla, stvaranje zelenih koridora, zadržavanje kišnice, ozelenjivanje krovova i dvorišta, urbani vrtovi – sve su to primjeri kako prirodni procesi mogu hladiti gradove, poboljšati kvalitetu zraka, povećati bioraznolikost i stvoriti zdravije prostore za život.

Europski dokumenti koji promiču NBS

Europska unija već godinama snažno promiče ovakav pristup. U Strategiji bioraznolikosti do 2030. naglašava se potreba obnove degradiranih ekosustava i sadnje tri milijarde stabala, dok europski zeleni plan ističe prirodna rješenja kao ključni alat za klimatsku prilagodbu i otpornost gradova. Strategija prilagodbe klimatskim promjenama dodatno potiče korištenje NBS-a za smanjenje rizika od toplinskih valova, poplava i suša, a Misija EU-a za klimatski neutralne i pametne gradove traži od gradova da zelenu infrastrukturu uključe u svoje klimatske planove. Čak i sektorski propisi, poput Direktive o vodama i Direktive o poplavama, potiču korištenje prirodnih rješenja za zadržavanje oborinskih voda. Kohezijska politika 2021.–2027. sve to podupire financijski, omogućujući da se ideje pretoče u konkretne projekte.

Obaveze država članica

Države članice imaju obavezu uključiti NBS u svoje klimatske i energetske planove, provoditi obnovu ekosustava, integrirati zelenu infrastrukturu u prostorno planiranje i razvijati planove klimatske otpornosti koji se oslanjaju na prirodna rješenja. Hrvatska, iako nema jedinstveni zakon posvećen NBS-u, ima propise koji omogućuju njihovu primjenu: Zakon o zaštiti prirode, Zakon o prostornom uređenju, Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama te Nacionalni plan oporavka i otpornosti, koji financira zelene projekte. Sve više gradova razvija i lokalne klimatske planove u kojima zelena infrastruktura zauzima važno mjesto. Temelji postoje, sada je važno da se povežu u koherentnu praksu.

Od industrijskih zona do zelenih dvorišta

U Hrvatskoj se posljednjih godina razvija nova zelena priča. Nije riječ o velikim infrastrukturnim projektima, nego o vraćanju prirode u svakodnevni život ljudi. U Sesvetama je projekt ProGIreg pokazao kako se zapušteni post-industrijski prostori mogu pretvoriti u zelene koridore, vrtove i mjesta za druženje. Tlo koje je godinama bilo zanemareno obnovljeno je prirodnim procesima, a novi biljni i životinjski habitat vratio je život u prostor koji je dugo bio prepušten propadanju. Zajednica je dobila mjesto koje potiče zdraviji način života, ali i osjećaj ponosa.

S druge strane, projekt ActGREEN, u koji je bio uključen i ODRAZ – Održivi razvoj zajednice, otišao je korak bliže ljudima: u njihova dvorišta. U stambenim blokovima, gdje se svakodnevica odvija između parkirališta, kontejnera i betona, nastale su male zelene oaze. Stanari su sadili autohtone biljke, učili kompostirati, skupljati kišnicu, uređivati zajedničke prostore. Ono što je počelo kao projekt pretvorilo se u promjenu navika – održivost je postala dio svakodnevice.

Priroda je najbolji alat za povezivanje zajednice

Lidija Pavić‑Rogošić, direktorica ODRAZ-a i članica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO), ističe da se u oba projekta pokazalo nešto ključno: rješenja temeljena na prirodi nisu samo okolišne mjere. Ona mijenjaju odnose među ljudima, stvaraju osjećaj zajedništva i potiču brigu za prostor. Dok ProGIreg pokazuje kako se može oživjeti cijeli gradski kvart, ActGREEN dokazuje da se promjena događa i u malim, intimnim prostorima – dvorištima koja postaju mjesta susreta, razgovora i zajedničkog rada.

Izazovi koji prate zelenu tranziciju

Naravno, put nije bio jednostavan. Koordinacija između stanara, upravitelja zgrada, gradskih službi i stručnjaka zahtijevala je vrijeme i strpljenje. Dio građana bio je skeptičan prema promjenama, bojeći se dodatnih obaveza ili nepoznatih rješenja. Administrativne prepreke – dozvole, vlasništvo, sporost procedura – često su usporavale proces. A kada se projekt završi, ostaje pitanje održavanja: tko će dugoročno brinuti o zelenim površinama, zalijevati biljke, čistiti kompostišta?

Ipak, iskustvo pokazuje da se ulaganje u zajednicu isplati. Kada ljudi sudjeluju u oblikovanju prostora, oni ga i čuvaju. Zajednički rad stvara osjećaj pripadnosti koji je teško postići bilo kojim tehničkim rješenjem.

Od Bruxellesa do hrvatskih kvartova

Europske politike održivosti imaju smisla tek kada se pretoče u konkretne lokalne akcije. Europski zeleni plan, kohezijska politika i druge politike – sve su to snažni okviri, ali njihova vrijednost postaje stvarna tek kada se primijene u Sesvetama, Dugom Selu, Petrinji ili u dvorištu zgrade u Zagrebu.

Što je sljedeći korak?

Stručnjaci se slažu da je vrijeme za sustavni pristup. Gradovi trebaju integrirane strategije koje povezuju industrijske zone, javne površine i stambena dvorišta u jedinstvenu zelenu mrežu. Potrebni su modeli zajedničkog održavanja koji uključuju stanare, komunalne službe i lokalne organizacije. Važno je jačati kapacitete lokalnih vlasti i zajednica, osigurati kontinuirano financiranje i sustavno pratiti učinke na klimu, bioraznolikost, zdravlje i društvene odnose.

Priroda kao put prema održivoj budućnosti

Hrvatska ima znanje, primjere i motivirane zajednice. Ono što sada treba jest povezati sve te elemente u jedinstvenu priču – priču u kojoj priroda nije dekor, nego partner u stvaranju održivih, zdravih i povezanih gradova. ProGIreg i ActGREEN pokazali su da je promjena moguća. Sljedeći korak je učiniti je trajnom.

#RješenjaTemeljenaNaPrirodi  #NatureBasedSolutions #NBS #NetZeroCities #NZCpodrškaHR #KlimatskiNeutralniGradovi #KlimatskePromjene #OdrživRazvoj #KlimatskaAkcija

Fotografija: Adobe Express