Kolika je stvarna cijena zelene energije?

Problem nije samo u količini potrebnih sirovina. Njihova proizvodnja često je koncentrirana u relativno malom broju zemalja. Posljedice rudarenja, onečišćenja i iscrpljivanja prirodnih resursa najteže osjećaju lokalne zajednice i osjetljivi ekosustavi, dok koristi od čišćeg zraka i manjih emisija dijele mnogo šire.

Litij, kobalt i nikal: izazovi iza baterija

Kobalt, važan sastojak mnogih baterija, velikim dijelom dolazi iz Demokratske Republike Kongo. Ondje se dio proizvodnje odvija u malim i neformalnim rudnicima, gdje su zabilježeni slučajevi dječjeg rada, nesigurnih radnih uvjeta i izloženosti štetnim tvarima. Ovaj primjer pokazuje da se iza baterija ne kriju samo klimatska pitanja, nego i pitanja radnih prava i socijalne odgovornosti.

Nikal, ključan za baterije većeg kapaciteta, sve se više eksploatira u Indoneziji. Širenje rudarskih aktivnosti povezano je s krčenjem šuma te pritiscima na osjetljive otočne i obalne ekosustave u pojedinim dijelovima Indonezije, uključujući područja u blizini regije Raja Ampat.

Litij, neizostavan za moderne baterije, u dijelu Južne Amerike se dobiva iz slanih jezera. To otvara pitanja potrošnje vode u područjima u kojima je ona već oskudan resurs. Jedan od najpoznatijih primjera je Salar de Atacama u Čileu, gdje se već godinama raspravlja o utjecaju rudarenja na lokalne vodne resurse. Razvijaju se i nove tehnologije ekstrakcije koje bi mogle smanjiti okolišne učinke, ali se njihova učinkovitost još procjenjuje.

Nisu problem samo baterije

I druge tehnologije obnovljivih izvora energije nose određene okolišne izazove. Proizvodnja grafita i rijetkih zemnih elemenata energetski je zahtjevna i može uzrokovati onečišćenje tla i vode ako se ne provodi odgovorno. Bakar, neophodan za električne mreže, električna vozila i vjetroturbine, postaje sve važnija sirovina za energetsku tranziciju, dok se istovremeno iscrpljuju nalazišta kvalitetnijih ruda.

Ni silicij, osnovni materijal za solarne panele, nije bez okolišnog otiska. Njegova proizvodnja uključuje kemikalije i procese kojima se mora pažljivo upravljati kako ne bi predstavljali dodatni rizik za okoliš.

Kako se obnovljivi izvori uspoređuju s fosilnim gorivima?

Rudarenje i proizvodnja opreme imaju svoje posljedice, ali ukupni okolišni učinci obnovljivih izvora i dalje su znatno manji od učinaka fosilnih goriva.

Prema podacima Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC), emisije stakleničkih plinova tijekom cijelog životnog ciklusa solarnih i vjetroelektrana višestruko su niže od emisija ugljena, nafte i plina. Nakon proizvodnje i instalacije, solarni paneli i vjetroturbine desetljećima proizvode električnu energiju uz vrlo nizak ugljični otisak.

Fosilna goriva, s druge strane, uzrokuju štetu u svakoj fazi: od vađenja i transporta do izgaranja. Uz emisije stakleničkih plinova, tu su i onečišćenje zraka, zagađenje voda, gubitak bioraznolikosti i ozbiljne zdravstvene posljedice.

Zato izazovi povezani s obnovljivim izvorima nisu razlog za odustajanje od tranzicije, nego razlog da se ona provodi pažljivije i odgovornije.

Što nakon isteka vijeka trajanja?

Sve veća primjena solarnih panela, vjetroturbina i baterija otvara pitanje što učiniti s njima kada dođu do kraja svojeg uporabnog vijeka. Prve generacije solarnih panela i baterija postupno ulaze u fazu zamjene, a količine takvog otpada u idućim će desetljećima rasti.

Recikliranje zato postaje jednako važno kao i proizvodnja novih tehnologija. Cilj je zadržati vrijedne sirovine u uporabi i smanjiti potrebu za novim rudarenjem. Za dio materijala rješenja već postoje, dok se za neke komponente, poput lopatica vjetroturbina izrađenih od kompozitnih materijala, još traže učinkovitiji postupci.

Energetska tranzicija dugoročno neće biti održiva ako se oslanja isključivo na stalno vađenje novih sirovina. Zato će sve važniju ulogu imati ponovna uporaba, popravak, recikliranje i drugi pristupi kružnog gospodarstva koji pomažu da vrijedni materijali ostanu u uporabi što je dulje moguće.

Može li Europa osigurati dovoljno sirovina za zelenu tranziciju?

Europska unija posljednjih godina pokušava smanjiti ovisnost o uvozu kritičnih sirovina. Uredbom o kritičnim sirovinama želi povećati vlastitu proizvodnju, preradu i recikliranje strateških materijala te smanjiti ovisnost o pojedinačnim dobavljačima iz trećih zemalja.

No sigurnost opskrbe nije jedino pitanje. Jednako je važno kako se sirovine dobivaju, koliko se dugo materijali zadržavaju u uporabi i može li se dio potreba zadovoljiti recikliranjem umjesto novim rudarenjem. Zato se europski odgovor sve više veže uz kružno gospodarstvo, odgovornije opskrbne lance i veću sljedivost materijala.

Hrvatski kontekst: prostor, priroda i lokalne zajednice

Rasprava o kritičnim sirovinama nije važna samo za zemlje u kojima se one proizvode. Hrvatska također osjeća posljedice tog procesa, posebno kroz razvoj solarnih elektrana, vjetroelektrana i elektroenergetske mreže.

Kako se ubrzavaju ulaganja u obnovljive izvore energije i prateću energetsku infrastrukturu, pitanja korištenja resursa, zaštite prirode i prihvaćenosti projekata postajat će sve važnija i u hrvatskim lokalnim zajednicama.

Ti projekti otvaraju pitanja korištenja prostora, zaštite prirode i uključivanja lokalnih zajednica. Iskustvo pokazuje da građani lakše prihvaćaju projekte kada su informacije dostupne na vrijeme, kada je planiranje transparentno i kada dio koristi ostaje u lokalnoj sredini. Energetske zadruge i modeli zajedničkog ulaganja mogu u tome imati važnu ulogu.

Bez iluzija, ali i bez odustajanja

Solarni paneli, baterije i vjetroturbine danas su simboli čišće energetske budućnosti. No njihov životni put ne počinje na krovu, u elektrani ili na cesti, nego u rudnicima, pogonima za preradu i globalnim opskrbnim lancima. Razumjeti taj dio priče ne znači osporavati potrebu za energetskom tranzicijom, nego je promatrati realnije. Što budemo odgovornije upravljali sirovinama, prostorom i otpadom, to će i korist od zelene energije biti veća.

Izazov nije postići energetsku tranziciju bez ikakvog utjecaja na okoliš, nego njezine koristi za klimu i društvo ostvariti uz što manji pritisak na prirodne resurse i ekosustave. Tek tada će njezina cijena za okoliš i društvo biti manja, a korist za ljude i klimu veća.

Korišteni izvori

• Međunarodna agencija za energiju (IEA): https://www.iea.org
• Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC): https://www.ipcc.ch
• Međunarodna agencija za obnovljivu energiju (IRENA): https://www.irena.org
• IRENA – end-of-life solar panels https://www.irena.org/publication
• Council on Foreign Relations (CFR): https://www.cfr.org/articles/why-cobalt-mining-drc-needs-urgent-attention
• Mongabay: https://news.mongabay.com
• IEA, The Role of Critical Minerals in Clean Energy Transitions:  https://www.iea.org/reports/the-role-of-critical-minerals-in-clean-energy-transitions
• Uredba EU-a o kritičnim sirovinama https://eur-lex.europa.eu/eli/reg/2024/1252/oj

Fotografija: Freepik