Klimatske promjene mijenjaju geopolitiku brže nego što se države uspijevaju prilagoditi
Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC-Intergovernmental Panel on Climate Change) je 1995. godine predvidio da će globalna razina mora do 2025. porasti za oko osam centimetara. Unatoč tada skromnim modelima i ograničenim podacima, promašili su za tek jedan centimetar. To je snažan podsjetnik koliko su klimatske znanosti pouzdane u dugoročnim trendovima — i koliko ozbiljno trebamo shvaćati njihove projekcije.
Klimatski modeli nisu savršeni, ali su dovoljno dobri da jasno pokažu smjer: više emisija znači više zagrijavanja, topljenje leda i rast razine mora. Ono što se pokazuje kao veći problem od same znanosti jest činjenica da se geopolitičke strategije rijetko temelje na tim predviđanjima. Države i savezi često reagiraju tek kad kriza već izbije, umjesto da je predvide.
Grenland kao upozorenje
Najbolji primjer je Grenland. Kako se Arktik zagrijava, otvaraju se novi trgovački putevi, otkrivaju se kritični minerali i raste strateška važnost regije. Iako su znanstvena upozorenja o tome postojala desetljećima, zapadne sile su bile zatečene naglim geopolitičkim pomakom. Rezultat je bio ozbiljan potres unutar NATO-a i potpuno nova sigurnosna dinamika u Europi.
Tihi kolapsi koji nose velike posljedice
Još dramatičniji scenarij krije se u Jugoistočnoj Aziji, gdje se do 2040. očekuje potpuni kolaps koraljnih grebena. To znači gubitak hrane, prihoda i zaštite od oluja za milijune ljudi. Posljedice bi mogle uključivati masovne migracije, političku nestabilnost i jačanje kineskog utjecaja kroz dominaciju ribarstva i kontrolu morskih puteva.
„Ako želimo razumjeti budućnost moći, moramo doslovno početi gledati tlo koje se mijenja pod našim nogama.”
Klimatski kolaps za neke će zemlje biti katastrofa, a za druge prilika. Kako je analitičarka Olivia Lazard sažela: “Nove teritorije će se otvoriti. Nove ekonomske prilike će se otvoriti… i to će doći na leđima osvajanja.”
Nova pravila igre
Klimatske promjene više nisu samo okolišni problem — one postaju glavni pokretač globalne politike. Ako države ne uključe klimatske projekcije u svoje sigurnosne i ekonomske strategije, iznova će biti iznenađene predvidljivim krizama.
Ulazimo u razdoblje rizika od prekoračenja (overshoot znači da smo prešli sigurnu granicu zagrijavanja i ušli u zonu pojačanih klimatskih rizika) – svijeta u kojem se najgori scenariji više ne smatraju hipotetskima nego realnošću. U takvom svijetu, razumijevanje buduće raspodjele moći počinje doslovno s pogledom na tlo koje se mijenja pod našim nogama.
Zaključak
Geopolitika, kada se ne koristi kao zamjena za općenitu međunarodnu politiku, u svojoj je srži proučavanje načina na koji geografske stvarnosti oblikuju političke procese. Te su stvarnosti stoljećima bile stabilne, a mijenjale su se tek s tehnološkim, ekonomskim ili političkim inovacijama — poput razvoja brodskih tehnologija koje su oceane pretvorile iz prepreka u prometne koridore. Klimatske promjene prvi put mijenjaju samu geografsku osnovu na kojoj počiva globalna politika. Čak će se i klasična geopolitička maksima o trajnim interesima morati prilagoditi svijetu u kojem se fizička geografija doslovno mijenja pod državama. Iako te promjene preoblikuju geopolitičku jednadžbu, još uvijek imamo dovoljno dobru sliku smjera u kojem se kreću, barem dok ne dođe do naglih nelinearnih skokova. Upravo zato uključivanje klimatskih projekcija u geopolitičko planiranje postaje ključno za jačanje sposobnosti predviđanja budućih trendova.
Više o ovoj temi možete pročitati u članku We should have seen the Greenland Crisis coming. Autor je Ben Shread-Hewitt, istraživač klimatskih promjena koji proučava sukobe, geopolitiku i lančane rizike.
Slika: Unsplash
#NetZeroCities #NZCpodrškaHR #OdrživiGradovi #KlimatskaNeutralnost