Kako prostorno planiranje pokreće zelenu tranziciju

 →  Kohezijska politika 2021.–2027. usmjerena je na funkcionalna urbana područja i potiče integrirano prostorno, energetsko i razvojno planiranje preko urbanih i ruralnih granica. Dugoročna vizija za ruralna područja dodatno naglašava prostorno planiranje kao temelj otpornijih, povezanijih i energetski učinkovitijih zajednica kroz kvalitetnije upravljanje prostorom  i regionalnu suradnju. Time se omogućuju da i manja mjesta sudjeluju u tranziciji i privlače investicije, umjesto da razvoj ostane koncentriran samo u velikim urbanim središtima.

Izazovi u korištenju zemljišta: kako ih smanjiti

Europski prostor je ograničen, a potrebe za hranom, energijom, stanovanjem i očuvanjem bioraznolikosti rastu. Poljoprivreda, energetika, zaštita prirode i urbanizacija više se ne mogu planirati odvojeno. Primjeri pokazuju kako se sukobi mogu smanjiti pametnim prostornim rješenjima:

→  U austrijskoj pokrajini Vorarlberg razvijena je integrirana energetska strategija koja povezuje planinske ruralne općine s urbanim potrošačima energije. Lokalne zadruge izgradile su male hidroelektrane i solarne sustave koji opskrbljuju regionalnu mrežu. Pametno zoniranje i promišljeni građevinski propisi očuvali su prirodni krajolik, a istodobno ojačali energetsku neovisnost. Ovaj model pokazuje kako lokalne zajednice mogu same pokrenuti energetsku tranziciju kada imaju jasne planove i podršku regionalnih vlasti.

→   U talijanskoj Padskoj nizini agrivoltaika je ublažila napetosti između energetike i poljoprivrede. Podizanje solarnih panela iznad usjeva pokazalo se kao rješenje koje omogućuje istodobnu proizvodnju hrane i energije..

Ovi primjeri pokazuju da inovativna rješenja postoje, ali njihova primjena zahtijeva jasne planove i koordinaciju sektora.

Prepreke u razvoju obnovljivih izvora energije

Iako politike snažno podupiru obnovljive izvore, provedba je spora zbog ograničenog prostora, lokalnog protivljenja kada projekti utječu na prirodne ili vizualno vrijedne prostore, pogotovo ako stanovnici nisu informirani i uključeni.

Prostorno planiranje može ubrzati tranziciju usklađivanjem nacionalnih ciljeva s lokalnim uvjetima, prekograničnim planiranjem i jasnijim procedurama. Pri tome, energetska tranzicija mora biti i teritorijalno pravedna i prilagođena različitim krajolicima i potrebama.

Višefunkcionalno korištenje prostora: od ograničenja do prilike

Jedna od najvećih prednosti prostornog planiranja je kreativno oblikovanje prostora za više namjena.

Obnova brownfield lokacija, napuštenih ili onečišćenih industrijskih područja, u energetske centre postaje sve češća strategija koja izbjegava zauzimanje zelenih površina. Kada se provodi uz procjene utjecaja na okoliš i sudjelovanje dionika, takvi projekti potiču lokalna gospodarstva i štite prirodne ekosustave. Ovakav pristup posebno je važan u gusto naseljenim područjima gdje je svaki hektar prostora dragocjen.

→  Inicijative poput IN-PLAN lokalnim vlastima daju jasne modele za integraciju energetskih, klimatskih i prostornih ciljeva. Graz u Austriji koristi IN-PLAN za usklađivanje zoniranja obnovljivih izvora s ekološkim koridorima, osiguravajući da razvoj solarne energije ne ugrozi bioraznolikost. To pokazuje da se kvalitetno planiranje može provoditi i u složenim urbanim okruženjima.

Prostorno planiranje kao razvojna prednost

U vremenu kada Europa nastoji povećati energetsku sigurnost, smanjiti ovisnost o uvozu energije i ubrzati dekarbonizaciju, kvalitetno prostorno planiranje postaje i pitanje gospodarske konkurentnosti. Regije koje uspješno usklađuju energetske, prometne, okolišne i razvojne ciljeve lakše privlače ulaganja, brže razvijaju infrastrukturu i stvaraju nova radna mjesta. Prostorno planiranje tako postaje i alat gospodarske konkurentnosti , otpornosti i dugoročne održivost, a ne samo instrument upravljanja prostorom.

Usklađivanje planiranja i politika

Prostorno planiranje može uspjeti samo uz jasne i dosljedne političke okvire. Njemačka i Nizozemska nude primjere kako uskladiti prostorne propise s energetskim ciljevima. Nacionalne strategije donose koherentnost lokalnoj provedbi i pojednostavljuju postupke, uz očuvanje okolišnih standarda. Bez takve koordinacije lokalne vlasti često ostaju bez jasnih smjernica, što usporava projekte i povećava rizik pogrešnih odluka.

Primjer je i reforma postupka izdavanja dozvola. Portugal je skratio vrijeme odobravanja solarnih projekata na degradiranim površinama pojednostavljujući administrativne zahtjeve, ali uz zadržavanje visokih ekoloških kriterija. Time je pokazao da ubrzanje procedura ne mora značiti kompromis s okolišem.

Zoniranje je temeljni instrument prostornog planiranja koji omogućuje usklađivanje očuvanja prirode s razvojem energetike. U finskom primjeru posebno se ističu šumarstvo, bioraznolikost i vjetroenergija jer se upravo ti sektori najviše prostorno preklapaju i stvaraju najveći broj potencijalnih konflikata u korištenju prostora. Integriranjem tih sektora u jedinstvenu nacionalnu strategiju Finska je postigla višu razinu koordinacije koja nadilazi samo tehničko zoniranje te pokazala kako se sektorske politike mogu uskladiti u koherentnom prostornom okviru. Takav pristup predstavlja primjer dobre prakse koji bi Europa trebala šire primjenjivati.

→   Organizacije poput The Nature Conservancy i hrvatskog Bioma razvijaju podatke o osjetljivosti prostora, što omogućuje „pametni odabir lokacija“ i smanjenje rizika za vrste i staništa. U Hrvatskoj se, primjerice kroz županijske prostorne planove koji koriste GIS analize pogodnosti za vjetroelektrane i solarne elektrane te kroz smjernice Natura 2000 koje određuju područja s nižim rizikom za vrste i staništa. Ovi podacima utemeljeni alati pokazuju kako se rizici razvoja mogu smanjiti, što je važno za zemlje koje žele ubrzati energetsku tranziciju, a istodobno zaštititi svoje prirodne vrijednosti.

Hrvatski izazovi u prostornom planiranju za zelenu tranziciju

Hrvatska se suočava s istodobnom potrebom razvoja obnovljivih izvora, zaštite prirode, očuvanja poljoprivrednog zemljišta i upravljanja turizmom. Pronalaženje lokacija za sunčane i vjetroelektrane koje ne ugrožavaju krajobrazne vrijednosti, staništa ili poljoprivredno zemljište jedan je od ključnih izazova, osobito u obalnim i krškim područjima. 

Dodatni izazovi su složeni i dugotrajni postupci izdavanja dozvola, nedovoljno uključivanje lokalnih zajednica te potreba za boljom integracijom energetskog, klimatskog i prostornog planiranja.

Rješenja uključuju ranije povezivanje energetskog, klimatskog i prostornog planiranja, bolju zaštitu poljoprivrednog zemljišta, korištenje izgrađenih i degradiranih površina za energetske projekte te kvalitetnije uključivanje građana u procese donošenja odluka. Važnu ulogu u tome mogu imati organizacije civilnog društva koje povezuju lokalne zajednice, stručnjake i donositelje odluka, potiču dijalog o razvojnim prioritetima, sudjeluju u procesima javnog savjetovanja te jačaju kapacitete građana za razumijevanje i praćenje prostornih i energetskih planova. Na taj način organizacije civilnog društva mogu biti most između lokalnih potreba i javnih politika te pridonijeti da zelena tranzicija bude istodobno održiva, pravedna i društveno prihvaćena.

Organizacije poput ODRAZ‑a već godinama zagovaraju integrirani pristup razvoju zajednica i jačaju kapacitete lokalnih dionika za razumijevanje prostornih i energetskih planova, čime doprinose pravednoj i održivoj tranziciji.

Osnaživanje ljudi: demokratska dimenzija

Najbolji planovi vrijede malo bez aktivne podrške zajednica koje ih provode. Rano i uključivo savjetovanje gradi povjerenje, smanjuje prostor za dezinformacije i otpor. Kada ljudi razumiju zašto se nešto gradi, kako će utjecati na njihov svakodnevni život i koje koristi donosi zajednici, spremniji su podržati projekte i aktivno sudjelovati u njihovoj provedbi.

Vizualni alati pomažu građanima razumjeti planirane zahvate, što povećava transparentnost procesa i time jača demokratsko sudjelovanje.

S druge strane, lokalnim vlastima treba osigurati resurse i jačati kapacitete jer bez kvalitetnih kapaciteta, čak i najbolji planovi ostaju samo na papiru.

Pogled unaprijed

Europa može ostvariti klimatske ciljeve samo ako prostorno planiranje shvati kao strateški alat koji povezuje urbano i ruralno, usklađuje nacionalne ambicije s lokalnim potrebama i omogućuje razvoj koji poštuje granice planeta.

Nove tehnologije, poput zoniranja potpomognutog umjetnom inteligencijom (AI), 3D kartiranje i geografskih podataka u stvarnom vremenu, otvaraju put pametnijem upravljanju prostorom. U Nizozemskoj se već koriste za integraciju obnovljive infrastrukture u gusto izgrađene urbane prostore uz minimalne smetnje. Digitalni alati ubrzavaju procese, smanjuju pogreške i omogućuju donošenje odluka temeljenih na podacima.

Perspektiva EGSO-a

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) već dugo zagovara holistički pristup održivom urbanom i ruralnom razvoju. U svojim mišljenjima EGSO naglašava da budućnost Europe ovisi o tome koliko uspješno može uskladiti teritorijalnu koheziju, osnaživanje zajednica i klimatske ambicije. Prostorno planiranje je u samom središtu te vizije. EGSO posebno ističe da bez uključivanja građana, lokalnih vlasti i civilnog društva tranzicija neće biti ni pravedna ni učinkovita. Upravo zato prostorno planiranje ne smije biti samo tehnički proces, nego i alat demokratskog sudjelovanja i zajedničkog oblikovanja budućnosti.

I na kraju

Prostorno planiranje nije samo pitanje rasporeda aktivnosti u prostoru; ono određuje kako ćemo proizvoditi energiju, štititi prirodu, razvijati gospodarstvo i graditi otpornije zajednice. U svijetu sve većih klimatskih, energetskih i društvenih izazova, upravo sposobnost usklađivanja različitih interesa u prostoru postaje jedna od najvažnijih razvojnih kompetencija Europe. Prostorno planiranje treba promatrati kao ulaganje u dugoročnu održivost, kvalitetu života i otpornost zajednica.

Fotografija: Freepik