
Prirodni mehanizam samoregulacije kao eufemizam za ljudski utjecaj na klimatske promjene
U tekstu provjeravamo tvrdnju da su klimatske promjene prirodan i cikličan proces koji se odvija milijunima godina.
Autor: Juraj Pavić (stručna praksa, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu), tekst uredila Magdalena Makar (ODRAZ), 14. travnja 2025.
U članku „Klimatska agenda COP29 – Manipulacija prirodnim procesima za nove oblike dominacije“ na portalu Logično.com objavljenom 24. studenog 2024. autor je iznio tvrdnju: „Klimatske promjene su prirodan i cikličan proces koji se odvija milijunima godina.

Realnost je dosta složenija. Iako je točno da je Zemlja kroz svoju povijest prolazila kroz različite klimatske faze, trenutne promjene su izuzetno brze te se podudaraju s industrijskom revolucijom i povećanom emisijom stakleničkih plinova povezanih s aktivnostima čovjeka. Od industrijske revolucije ljudske aktivnosti su proizvele velike količine ugljikovog dioksida i drugih stakleničkih plinova ispuštenih u atmosferu, što je promijenilo klimu na Zemlji. Prirodni procesi, kao što su promjene u sunčevoj energiji i vulkanske erupcije, također utječu na klimu na Zemlji, međutim, oni ne objašnjavaju zagrijavanje koje se primjećuje tijekom prošlog stoljeća (The National Academy of Sciences, 2020). Koncentracija ugljikovog dioksida, metana i dušikovog oksida sada su obilnije u zemljinoj atmosferi nego ikad u posljednjih 800 000 godina. Ove emisije stakleničkih plinova povećale su učinak staklenika i uzrokovale porast temperature Zemljine površine (Jay, 2023).
Tijekom posljednjih 800 tisuća godina, Zemlja je prolazila kroz prirodne cikluse, vođene promjenama u orbiti, nagibu osi i ciklusima Sunčeve aktivnosti (Shakun i dr., 2012). Ti ciklusi su se odvijali na desecima tisuća godina, dok se današnje globalno zagrijavanje događa u samo 150 godina, što je nezabilježeno u geološkim zapisima (IPCC, 2021). Ako bi sadašnje zagrijavanje bilo dio prirodnog ciklusa, temperature bi trebale rasti znatno sporije, dok umjesto toga, globalna temperatura raste više od 10 puta brže nego u prošlim toplim razdobljima (Hansen i dr., 2013).
Prirodni izvori CO2 (npr. vulkani) ispuštaju teži izotop ugljika (¹³C i ¹²C), dok fosilna goriva sadrže više lakšeg izotopa (¹²C). Mjerenja dokazuju drastičan pad teškog ugljika u atmosferi, što znači da CO2 potječe najviše od izgaranja fosilnih goriva, a ne iz prirodnih izvora (Graven, 2015). Kada bi vulkani ili prirodni ciklusi bili glavni uzrok zagrijavanja, trebali bismo vidjeti porast CO2 i temperature tijekom svih prošlih vulkanskih aktivnosti, što nije slučaj. Analiza zraka u ledenim jezgrama pokazuje da razina CO2 nikada nije bila iznad 300 ppm u posljednjih 800 tisuća godina, sve do industrijske revolucije, dok je danas je CO2 preko 420 ppm, što je povećanje uzrokovano najviše ljudskim emisijama (Lüthi i dr., 2008). Da je trenutni porast temperature posljedica prirodnih uzroka, trebali bismo vidjeti jaču Sunčevu aktivnost, ali Sunčeva aktivnost je stabilna ili čak blago opada, te porast temperature u svim slojevima atmosfere – ali stratosfera se hladi, dok se troposfera zagrijava, što ukazuje na učinak stakleničkih plinova, a ne Sunčeve aktivnosti (Santer i dr., 2013).
Mišljenje i tvrdnja da su klimatske promjene isključivo prirodan i cikličan proces zanemaruje znanstvene dokaze koji jasno dokazuju da je sadašnje globalno zagrijavanje prvenstveno uzrokovano ljudskim djelovanjem. Iako su se temperature na Zemlji mijenjale tijekom geološke prošlosti, trenutni porast temperature odvija se izvan svih poznatih prirodnih ciklusa i događa se izrazito brzo. Ključni dokazi koji demantiraju tvrdnju o prirodnosti trenutnih klimatskih promjena uključuju izotopsku analizu ugljika, analizu povijesnih koncentracija CO2, neusklađenost s prirodnim čimbenicima, poput Sunčeve aktivnosti i vulkanske emisije te promjene u strukturi atmosfere.
Literatura i izvori:
- S., 2024: Logično.com: Životni stil (15. ožujka 2025.)
Graven, H. D., 2015: Impact of fossil fuel emissions on atmospheric radiocarbon and various applications of radiocarbon over this century, PNAS, 112 (31), https://www.pnas.org/doi/10.1073/pnas.1504467112
Hansen J., Sato M., Russell G., Kharecha P., 2013: Climate sensitivity, sea level, and atmospheric carbon dioxide, Philosophical Transactions of the Royal Society A, 371 (2001), https://royalsocietypublishing.org/doi/10.1098/rsta.2012.0294
IPCC, 2021:Sixth Assessment Report – The Physical Science Basis, https://www.ipcc.ch/report/ar6/wg1/
Jay, A.K., 2023: Overview. Fifth National Climate Assessment, 1-17, https://nca2023.globalchange.gov/
Lüthi D., Le Floch M., Bereiter B., Blunier T., Barnola J. M., Siegenthaler U., Raynaud D., Jouzel J., Fischer H., Kawamura K., Stocker T. F., 2008): High-resolution carbon dioxide concentration record 650,000–800,000 years before present, Nature, 453(7193), https://www.nature.com/articles/nature06949
National Academy of Sciences, 2020: Climate change: Evidence and causes: Update 2020., (15. ožujka 2025.)
Santer, B. D., et al. (2013). Human and natural influences on the changing thermal structure of the atmosphere. PNAS, 110(43), 17235–17240.
Shakun J. D., Clark U. P., He F., Marcott F. A., Mix C. A., Liu Z., Bette O. B., Schmittner A., Bard E., 2012: Global warming preceded by increasing carbon dioxide concentrations during the last deglaciation, Nature, 484 (7392)
Slika: Unsplash
Izvor: odrzivaistina.hr
Projekt “Održiva istina” usmjeren je na smanjenje dezinformacija, misinformacija i malinformacija u javnom prostoru, a koje se odnose na područje održivog razvoja. Ključni naglasci projekta su jačanje informacijske pouzdanosti, sigurnost pri konzumiranju medijskih sadržaja, unapređenje kvalitete novinarstva te razvoj medijske pismenosti.
Financira Europska unija – NextGererationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.