Postoji li „zelena ideologija”?

U tekstu se provjeravaju tvrdnje Dušice Radojčić da je pojam zelena ideologija izmišljen
i Petra Vidova da se u slučaju zelene ideologije radi o praznom označitelju.

Autori: Stjepan Lacković i Krešimir Jurina, Veleučilište
s pravom javnosti Baltazar Zaprešić, 29. siječnja 2025.

U tekstu objavljenom 22. siječnja 2025. godine na portalu index.hr[1] prenesene su riječi saborske zastupnice iz stranke Možemo Dušice Radojčić da je pojam „zelena ideologija” „izmišljen i da se zapravo radi o desnim ideologijama”.

 

zelena ideologija

 

 

 Dušica Radojčić je to izrekla na saborskoj raspravi o prijedlogu Zakona o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja. Na istu saborsku raspravu referira se i tekst objavljen 24. siječnja na Klimatskom portalu pod naslovom „Zelena ideologija” u Saboru: Fosilna propaganda u novoj ambalaži”[1] autora Petra Vidova. Referirajući se na komentare saborskih zastupnika Marina Miletića (MOST) i Nine Raspudića (nezavisni), autor teksta tvrdi da su Raspudić i Miletić raspravu iskoristili „za promoviranje sumanutih teorija zavjere” i da je najčešća sintagma koju su ova dvojica saborskih zastupnika koristila bila „zelena ideologija”. Prema Petru Vidovu, „zelena ideologija” je prazni označitelj. Dakle, i Dušica Radojčić i Petar Vidov tvrde da zelena ideologija ne postoji. Bilo bi pretjerano tvrditi da za ove tvrdnje nisu ponudili nikakve dokaze jer se u slučaju zelene ideologije radi o politološkom ili teorijskom konceptu. Međutim, činjenica je da nisu argumentirali zašto smatraju da je točno to što tvrde.

Zelena ideologija

Pojam „zelena ideologija” koristi se u političkoj teoriji kao naziv za jednu zasebnu modernu političku ideologiju koja je svojstvena “zelenim” društvenim pokretima i političkim strankama. Michael Freeden, jedan od utjecajnijih i citiranijih političkih teoretičara koji se bavi političkim ideologijama, u svojoj je knjizi Ideologies and Political Theory: A Conceptual Approach (1996)[2] napravio detaljan prikaz najznačajnijih političkih ideologija. Kao dominantne političke ideologije, uz liberalizam, konzervativizam, socijalizam i feminizam, Freeden navodi upravo zelenu ideologiju (green ideology). Prema Freedenu, iako postoje različite zelene ideologije, može se konstatirati postojanje jedne posebne zelene ideološke obitelji koja ima svoje središnje ideološko jezgro, susjedne i periferne koncepte asimilirane iz drugih idejnih sustava, tj. ideologija.

Kao prvu ključnu karakteristiku zelene ideologije Freeden navodi ontološki i preskriptivni status odnosa između ljudskih bića i prirode u kojem priroda postaje najvažniji čimbenik u usmjeravanju ljudskog ponašanja. Druga karakteristika je inzistiranje na vrijednosti očuvanja cjelovitosti prirode i svih oblika života, uključujući i ljudskog. Treća karakteristika je promicanje varijanti holizma, koji se shvaća kao međuovisnost ili sklad svih oblika života. Konačno, četvrta je karakteristika naglasak na konkretnoj i neposrednoj provedbi ljudskih stilova života koji integriraju prve tri karakteristike.[3]

Osim Freedena, postojanje zelene ideologije potvrđuje i značajan broj drugih političkih teoretičara[4][5]. Tako primjerice Mathew Humphrey[6] potvrđuje postojanje zelene ideologije i kao njene ključne karakteristike navodi ekološko restrukturiranje, radikalnu demokratizaciju, ekološki zakon i nenasilje kao načelo djelovanja. Postoje i autori koji zelenu ideologiju nazivaju ekologizmom[7][8] i također je tretiraju je kao zasebnu političku ideologiju. U zaključku svoje knjige Green Political Thought (2007), Andrew Dobson, jedan od najutjecajnijih teoretičara zelene političke misli, kaže sljedeće:

“Ekologizam se ne može ‘svesti’ ni na jednu od velikih ideologija…uz jedva moguću iznimku feminizma, i ni za jednu od velikih ideologija se ne može reći da je uspješno integrirala ekologizam u sebe. Za razliku od bilo koje druge ideologije, ekologizam se u osnovi bavi odnosom između ljudskih bića i njihovog prirodnog okoliša. Točnije, dvije glavne i razlikovne teme ekologizma, njegovo vjerovanje u granice materijalnog rasta i njegovo protivljenje antropocentrizmu, ne mogu se naći nigdje u liberalizmu, konzervativizmu i socijalizmu – tek se u nijansama mogu pronaći u ekofeminizmu, iako je tamo antropocentrizam zamijenjen androcentrizmom. Zaključak je da je ekologizam sam po sebi ideologija, dijelom zato što nudi koherentnu (ako ne i nepobitnu) kritiku suvremenog društva i recept za poboljšanje, a dijelom zato što se ta kritika i recept bitno razlikuju od onih koje nude druge moderne političke ideologije.”[9]

Nakon ovog letimičnog uvida u politološku literaturu očito je da politički teoretičari smatraju kako zelena ideologija postoji i da je tretiraju kao zasebnu političku ideologiju.

Prazni označitelj

Iz perspektive političke teorije, možemo konstatirati da ne stoji tvrdnja Petra Vidova da se u slučaju zelene ideologije radi o praznom označitelju. Prema Oxford Reference „prazni označitelj je pojam s nejasnim, vrlo promjenjivim, nespecificiranim ili nepostojećim označenim….Radi se o pojmovima koji znače različite stvari različitim ljudima i u pravilu mogu značiti što god njihovi tumači žele da znače”[10]. Dobri primjeri praznih označitelja su pojmovi poput „rodne ideologije”[11] ili „woke ideologije”[12]. Međutim, to nije slučaj sa zelenom ideologijom. Zelena ideologija ima svoje jasno značenje i mjesto u suvremenoj političkoj teoriji. Ovdje također postoji opasnost da pretjeranim i neprikladnim adresiranjem pojma prazni označitelj na pojmove koji imaju značenje, i sam pojam prazni označitelj, postane prazni označitelj.

Zaključno, iz perspektive političke teorije, tvrdnja Dušice Radojčić da zelena ideologija ne postoji, nije točna. Jednako tako, iz perspektive političke teorije, nije točna tvrdnja Petra Vidova da se u slučaju zelene ideologije radi o praznom označitelju.

 

[1] https://klimatski.hr/2025/01/24/zelena-ideologija-u-saboru-fosilna-propaganda-u-novoj-ambalazi/?utm_medium=paid&utm_source=fb&utm_id=120215417524810776&utm_content=120215417524850776&utm_term=120215417524830776&utm_campaign=120215417524810776&fbclid=IwY2xjawIE3MdleHRuA2FlbQEwAGFkaWQBqxdJDX_MaAEd9myX3NkVR0h-V9yycagW3Q54bwJ8-SSQZxVM1Gotz0-wbec1Av7CQKzO_aem_Rb1uYRRdiqPozCpmQ85SnA

[2] Freeden, Michael (1996). Ideologies and Political Theory: A Conceptual Approach. Oxford: Clarendon Press

[3] Freeden, Michael (1996). Ideologies and Political Theory: A Conceptual Approach. Oxford: Clarendon Press, str. 527

[4] Connely, James and Graham Smith (2003). Politics and Environment. From theory to practice. Second Edition. London and New York: Routledge

[5] Leach, Robert (1996). British Political Ideologies. Second Edition. Macmillan Education UK

[6] Humphrey, Mathew (2015). Green Ideology, u  Freeden, M., Sargent, L.T., Stears, M. The Oxford Handbook of Political Ideologies (ur.). Oxford University Press

[7] Dobson, Andrew (2007). Green Political Thought. Routledge

[8] Škorić, Marko i Aleksej Kišjuhas (2015). Vodič kroz ideologije II. Novi Sad: AKO

[9] Dobson, Andrew (2007). Green Political Thought. Routledge, str. 188

[10] https://www.oxfordreference.com/display/10.1093/oi/authority.20110803095750424

[11] https://voxfeminae.net/pravednost/rodna-ideologija-je-prazni-oznacitelj-koji-drzi-na-okupu-razlicite-interesne-skupine-2/

[12] https://tocnotako.hr/clanak/Stoji-li-iza-uvodenja-ESG-standarda-woke-ideologija_ODRZIVA-ISTINA/989

[1] https://www.index.hr/vijesti/clanak/raspudic-borbu-protiv-klimatskih-promjena-treba-odvojiti-od-zelene-ideologije/2635241.aspx?index_ref=clanak_vijesti_najnovije_d

Slika: Freepik
Izvor: odrzivaistina.hr

Projekt “Održiva istina” usmjeren je na smanjenje dezinformacija, misinformacija i malinformacija u javnom prostoru, a koje se odnose na područje održivog razvoja. Ključni naglasci projekta su jačanje informacijske pouzdanosti, sigurnost pri konzumiranju medijskih sadržaja, unapređenje kvalitete novinarstva te razvoj medijske pismenosti.

 

 

Financira Europska unija – NextGererationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

 

Pin It on Pinterest

Share This