Jesu li klimatske promjene posljedica ljudskog djelovanja?

Ove tvrdnje su direktno u suprotnosti s općeprihvaćenim znanstvenim konsenzusom koji potvrđuje da je ljudski utjecaj, naročito emisija stakleničkih plinova, glavni uzrok globalnog zagrijavanja. „Klimatske promjene postoje, ali ne uzrokuju ih ljudi, već je to prirodni proces. I priča o tome da se nalazimo usred zatopljenja ne drži vodu, izvjesnije je da se radi o zahlađenju,“ napisao je Mišak u članku objavljenom 5. prosinca 2014. godine na portalu Dnevno.hr, pod naslovom „Klimatski mehanizmi i fantomsko ‘zatopljenje“^[1], a o toj temi govorio je i emisiji Podcast Incubator objavljenoj 10. lipnja 2024.^[2] na YouTubeu. Takve izjave stvaraju zabunu u javnosti i smanjuju povjerenje u znanstvene izvještaje, a time i u potrebu za hitnim klimatskim akcijama.

Kao primjer, Mišak je tvrdio da “klimatske promjene nisu ništa novo”, čime umanjuje ozbiljnost znanstvenih upozorenja o globalnom zagrijavanju. Ova dezinformacija je posebno opasna jer omogućuje jačanje stajališta koja ometaju donošenje zakonodavnih mjera potrebnih za smanjenje emisije stakleničkih plinova i ublažavanje klimatskih promjena. Analiziranje ovakvih dezinformacija može pomoći u razumijevanju kako širenje netočnih informacija stvara prepreke za političke odluke temeljene na održivom razvoju.

Znanstveni konsenzus

Postoje brojni znanstveni izvori koji demantiraju tvrdnje Krešimira Mišaka o isključivom utjecaju Sunca i prirodnih ciklusa na klimatske promjene te jasno dokazuju primarnost ljudskog utjecaja na aktualne klimatske promjene.

Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) u svom Šestom izvješću (AR6) jasno navodi da su ljudske aktivnosti, poput sagorijevanja fosilnih goriva i krčenja šuma, glavni uzrok globalnog zagrijavanja. Ljudske emisije stakleničkih plinova prema tom su izvoru dovele su do porasta globalne temperature za oko 1,1 °C od predindustrijskog razdoblja, dok prirodni čimbenici imaju zanemariv utjecaj na dugoročne promjene. IPCC ističe važnost brzog smanjenja emisija kako bi se ograničilo zagrijavanje na 1,5 °C ili 2 °C prema Pariškom sporazumu.

Nikola Biliškov u članku „Znanstveni konsenzus o klimatskim promjenama“ ističe da 97 % klimatologa potvrđuje da su klimatske promjene posljedica ljudskih aktivnosti poput sagorijevanja fosilnih goriva i krčenja šuma. Naglašava kako su to potvrdila tri različita istraživanja koja su koristila različite metodologije, kao i stavovi akademskih zajednica iz 80 zemalja, čime je dodatno osnažen znanstveni konsenzus.

Benestad (2009) ^[3]navodi da primarni empirijski dokaz postojećih klimatskih promjena uključuje porast razine ugljikovog dioksida od otprilike 30 % u odnosu na predindustrijsku fazu. Nema sumnje da ugljikov dioksid nastaje primarno iz fosilnih izvora, jer omjer ugljikovih izotopa pokazuje da je ugljik bio manje izložen kozmičkim zrakama. Omjer kisika i dušika u atmosferi se smanjio, što je bilo i očekivano zbog povećanog izgaranja fosilnih goriva pri čemu se kisik veže s ugljikom i stvara CO₂. Izvor također navodi da su oceani postali kiseliji što upućuje da je koncentracija CO₂ porasla ne samo u atmosferi, već i u oceanima. Moderna mjerenja kozmičkih zračenja, sunčevih pjega i ostalih indikatora koji su se koristili za opis stanja Sunca sugeriraju da se njegova aktivnost nije povećala od 1950-ih (Benestad, 2009).

Nadalje, NASA (n. d.)^[4] na svojoj službenoj stranici navodi da „Sunce može utjecati na klimu na Zemlji, ali nije odgovorno za trend zagrijavanja koji smo vidjeli posljednjih desetljeća. Znamo da su male promjene u Zemljinoj orbiti oko Sunca odgovorne za ledena doba, ali zagrijavanje koje smo vidjeli posljednjih desetljeća prebrzo je da bi se moglo povezati s promjenama u Zemljinoj orbiti i preveliko da bi ga uzrokovala solarna aktivnost.“  Podaci o sunčevim pjegama pokazuju da je došlo do malog povećanja količine sunčeve svjetlosti između kasnih 1800-ih i sredine 1900-ih za koje stručnjaci procjenjuju da je pridonijelo najviše do 0,1 °C od 1,0 °C opaženog zagrijavanja još od predindustrijskog doba. Međutim, nije bilo značajne neto promjene u izlazu Sunčeve energije od kasnih 1970-ih do danas, kada je zabilježeno najbrže globalno zagrijavanje (Herring, 2020)^[5].

Drugi razlog nedovoljnog utjecaja Sunca je nedovoljno zagrijavanje svih slojeva Zemljine atmosfere, koje nije uočljivo. Sateliti i promatranja iz meteoroloških stanica pokazuju zagrijavanje u nižim slojevima atmosfere (troposfera) i hlađenje u gornjim slojevima stratosfere (stratosfera) što je upravo ono što bismo očekivali vidjeti kao rezultat povećanja stakleničkih plinova koji zadržavaju toplinu u nižim slojevima atmosfere (Aquila i dr., 2016)^[6].

Na stranicama Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ)^[7] se također ističe kako je ljudski faktor neizbježan u klimatskim promjenama: „Utjecaj čovjeka na klimu naglo je povećan u drugoj polovici 18. stoljeća s početkom industrijske revolucije. Sagorijevanjem fosilnih goriva, promjenom tipova podloge koja nastaje, primjerice, urbanizacijom, sječom šuma i razvojem poljoprivrede, došlo je do promjene kemijskog sastava atmosfere, odnosno, do povećanja koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi u odnosu na predindustrijsko doba (prije 1750. godine). Od početka industrijalizacije do danas, značajno su se povećale koncentracije ugljikovog dioksida, metana, didušikovog oksida i halogeniziranih ugljikovodika (engl. halocarbons) u atmosferi, što je uzrokovalo jači efekt staklenika i veće zagrijavanje atmosfere od onog koje se događa prirodnim putem.“

Europska komisija navodi^[8] kako su ključni razlozi globalnog zatopljenja i klimatskih promjena sljedeći:

• Izgaranje ugljena, nafte i plina čime se oslobađaju ugljikov dioksid i dušikov oksid.
• Krčenje šuma (deforestacija)
• Povećan uzgoj stoke – krave i ovce proizvode velike količine metana dok probavljaju hranu.
• Iz gnojiva koja sadrže dušik oslobađa se dušikov oksid.
• Fluorirani plinovi ispuštaju se iz opreme i proizvoda koji ih sadržavaju. Ti plinovi imaju vrlo snažan učinak zagrijavanja (do 23 000 puta veći nego CO2).

Svih pet navedenih razloga globalnog zatopljenja i klimatskih promjena nastaju ljudskom aktivnošću i djelatnostima kao što je poljoprivreda (stočarstvo, ratarstvo), industrija, urbanizacija, širenje gradova, krčenje šuma, masovna izgradnja) i promet (širenje prometnih mreža i izgradnja cesta, automobili, zrakoplovi, brodovi).

Zaključak

Mišljenja i stavovi Krešimira Mišaka oko globalno relevantne teme kao što su klimatske promjene znatno se razlikuju od stavova i argumenata međunarodne znanstvene zajednice. Krešimir Mišak, ima pravo javno iznositi svoje mišljenje, no u ovom slučaju ono može imati zbunjujući i obmanjujući utjecaj na javno mnijenje. Teza da se klimatske promjene mogu objasniti isključivo prirodnim ciklusima i utjecajem Sunca jedan je od najčešćih dezinformacijskih narativa vezanih za klimatske promjene. Prema tome, portal Dnevno.hr i ostali portali prilikom objave članaka o klimatskim promjenama, njihovim uzrocima, posljedicama ili utjecaju trebaju uzeti u obzir studije i članke visokoobrazovanih znanstvenika, stručnjaka i institucija o ovoj temi te uz prenošenje mišljenja i perspektive pojedinaca iznijeti i općeprihvaćeni znanstveni konsenzus. Jednak pristup valjalo bi primijeniti i za podcaste te slične oblike prenošenja informacija.

Literatura i izvori

Aquila, V. i dr., 2016: Isolating the roles of different forcing agents in global stratospheric temperature changes using model integrations with incrementally added single forcings. Journal of Geophysical Research: Atmospheres, 121(13), 8067–8082., https://agupubs.onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1002/2015JD023841  (13. prosinca 2024.)

Benestad R. E., 2009: What do we know about climate? Investigating the effects of anthropogenic global warming, Science in School, 8, 48-51.

Državni hidrometeorološki zavod, n. d.: Klima: Buduće klimatske promjene: https://meteo.hr/klima.php?section=klima_modeli&param=klima_promjene (13. prosinca 2024.)

Europska komisija, n. d.: Klimatske promjene: Uzroci klimatskih promjena: https://climate.ec.europa.eu/climate-change/causes-climate-change_hr  (13. prosinca 2024.)

Herring D., 2020: Couldn’t the Sun be the cause of global warming?, Climate.gov: Climate Q & A, https://www.climate.gov/news-features/climate-qa/couldnt-sun-be-cause-global-warming  (13. prosinca 2024.)

NASA, n. d.: Climate change: Is the Sun causing global warming?: https://science.nasa.gov/climate-change/faq/is-the-sun-causing-global-warming/ (13. prosinca 2024.)

https://www.ipcc.ch/report/ar6/syr/ (16. prosinca 2024.)

https://www.znanost-klima.org/znanstveni-konsenzus-o-klimatskim-promjenama (16. prosinca 2024.

^[1] https://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/kresimir-misak-klimatski-mehanizmi-i-fantomsko-zatopljenje-139589/

^[2] https://www.youtube.com/watch?v=9hig8KC99DE&t=1s&ab_channel=PodcastInkubator

^[3] https://www.scienceinschool.org/wp-content/uploads/2014/11/issue8_climate.pdf

^[4] https://science.nasa.gov/climate-change/faq/is-the-sun-causing-global-warming/

^[5] https://www.climate.gov/news-features/climate-qa/couldnt-sun-be-cause-global-warming

^[6] https://agupubs.onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1002/2015JD023841

^[7] https://meteo.hr/klima.php?section=klima_modeli&param=klima_promjene

^[8] https://climate.ec.europa.eu/climate-change/causes-climate-change_hr

Slika: Freepik
Izvor: odrzivaistina.hr

Projekt “Održiva istina” usmjeren je na smanjenje dezinformacija, misinformacija i malinformacija u javnom prostoru, a koje se odnose na područje održivog razvoja. Ključni naglasci projekta su jačanje informacijske pouzdanosti, sigurnost pri konzumiranju medijskih sadržaja, unapređenje kvalitete novinarstva te razvoj medijske pismenosti.

Financira Europska unija – NextGererationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.