Zdravlje: koristi li se tragedija jedne majke i djeteta za konstrukciju moralnih usporedbi?

U prvom dijelu ovog članka navodi se kako su liječnici KBC-a Zagreb uspješno izveli izuzetno zahtjevan kombinirani zahvat kojim su spasili novorođenče s velikim tumorom na vratu, dijagnosticiranim u šestom mjesecu trudnoće. Tumor, gotovo veličine djetetove glave, zatvarao je dišne putove te je zahvaćao vitalne strukture vrata, zbog čega je zahvat bio visokorizičan i za majku i za dijete. Operaciju je izveo multidisciplinarni tim od dvadesetak stručnjaka, pri čemu je dio zahvata obavljen tijekom carskog reza, dok je dijete još bilo povezano s posteljicom i dobivalo kisik putem pupkovine. Majka djeteta odlučila je trudnoću nastaviti nakon postavljene dijagnoze, a prema njezinu svjedočenju, stručni tim je od tada provodio redovne kontrole i planirao zahvat. Mjesec i pol nakon poroda dijete je stabilno, dobro se razvija i nalazi se pod redovitim nadzorom liječnika.

Unatoč tome što je riječ o iznimno pozitivnom medicinskom postignuću, način na koji je ovaj događaj predstavljen u članku portala Narod.hr otvara ozbiljna pitanja o profesionalnim standardima izvještavanja. Kako ističu Kovach i Rosenstiel (2014), temelj novinarstva je disciplinirana provjera informacija i obveza da se vijesti prezentiraju točno, kontekstualizirano i bez nepotrebnih interpretativnih slojeva koji zamagljuju činjenice. [2]Slično tome, McQuail (2010) naglašava da je jedna od ključnih zadaća medija razdvajanje činjenica od komentara, osobito u temama koje uključuju osobne tragedije, medicinske rizike i složene etičke odluke.[3] Promatrani tekst odstupa od tih profesionalnih načela na više razina. Iako je opis operacije i medicinskih postupaka u članku točan, problem nastaje u dijelu u kojem se ovaj slučaj koristi kao alat za konstrukciju moralne usporedbe s trudnoćom Mirele Čavajde. Tvrdnja da je riječ o “istim medicinskim slučajevima tumora ploda”, kao i moralni sud izražen rečenicom “jedna majka odabrala je život, druga smrt”, ne proizlaze iz dostupnih medicinskih podataka, nego iz interpretacijskog okvira autora teksta. Takav pristup nije samo profesionalno sporan – on je u izravnoj suprotnosti s načelom etičkog izvještavanja, prema kojem novinari moraju izbjegavati senzacionalizam, stigmatizaciju i spekulativne usporedbe kada izvještavaju o bolnim osobnim iskustvima.[4] U ovom slučaju, pozitivna priča o spašavanju bebe pretvorena je u platformu za moraliziranje i osuđivanje druge žene, čime se narušava osnovno načelo novinarske odgovornosti prema točnosti, poštenju i kontekstu.

Nakon što je ovaj lijep događaj spašavanja bebinog života opisan u manje od pola članka, tekst se nastavlja u većem dijelu ponovnim opisivanjem tragičnog slučaja bebe i njegove majke Mirele Čavajde. U tekstu se nekoliko puta ponavlja kako je riječ  o „istom tipu tumora kao kod bebe čija je majka odabrala život“. Prema dostupnim informacijama, a o ovom slučaju pisali su se brojni članci, uzimale izjave, davale analize [5], [6], [7], [8], [9], [10], [11], …, ta tvrdnja nije utemeljena. Na temelju tih izvora moguće je rekonstruirati medicinski i pravni kontekst slučaja, ali se nigdje ne navodi da je riječ o identičnoj dijagnozi u odnosu na jučer objavljeni slučaj tumora vrata kod novorođenčeta. Dakle, nema dokaza da su tumori iste vrste, iste lokalizacije, istih kliničkih karakteristika, nema javnog patohistološkog nalaza za fetus Čavajde koji bi omogućio usporedbu sa slučajem operirane bebe. Štoviše, dijete iz jučerašnjeg članka je rođeno i operacijom mu je uklonjen tumor na vratu, navodi se da je bio teratom — ali u vratu, ne u mozgu. To implicira: različitu lokalizaciju tumora, različite kliničke okolnosti i samim time različite mogućnosti liječenja.

Članak u nastavku ponovno navodi tezu „Liječnici u Hrvatskoj Čavajdi su nudili izazivanje prijevremenog poroda i zbrinjavanje bebe, što je ona odbila.“ To je točno. Međutim, problematično je što se u članku izostavlja ključni dio medicinskog konteksta. Iako su hrvatski liječnici Mireli Čavajdi doista ponudili mogućnost induciranog prijevremenog poroda uz naknadno zbrinjavanje novorođenčeta, stručna procjena bila je da je prognoza za preživljavanje djeteta iznimno loša. Tumor je bio velik, agresivan, teško operabilan i zahvaćao vitalne dijelove mozga, što je u stručnim izvještajima opisano kao stanje s minimalnom šansom preživljavanja. Time se u članku stvara dojam da je postojao realan scenarij spašavanja djeteta koji je majka odbila, iako takva mogućnost prema dostupnim medicinskim činjenicama nije postojala. [5], [6], [7], [8], [9], [10], [11]

U samome članku redom se mogu pročitati rečenice:

1. „Jedna majka odabrala život, druga smrt“
2. „Ovaj slučaj podsjeća na onaj Mirele Čavajda, koja je unatoč mogućnosti ranijeg poroda i skrbi, odabrala usmrtiti svog sina Grgu.“
3. „Ovaj slučaj jako podsjeća na slučaj Mirele Čavajda. Samo što je majka Anita izabrala život, a ne smrt.“
4. „Riječ je o istom tipu tumora kao kod bebe čija je majka odabrala život. Čavajda je stoga tražila usmrćivanje djeteta kojemu je već bila dala ime – Grga.“
5. … „ Nakon toga su udruge Pa Riter, Roda, CESI i zaklada Solidarna prikupile novac kako bi Mirela mogla otići usmrtiti Grgu u Sloveniji.“
6. „Nakon što je usmrtila svoje nerođene dijete, Grad Zagreb na čelu s Možemo Čavajdu je nagradio nagradom “Zagrepčanka godine”.“

Zajedničko ovim formulacijama jest snažan evaluativni, moralizirajući ton koji odstupa od standarda profesionalnog novinarstva. Umjesto razdvajanja činjenica od komentara, članak ih spaja u jedinstvenu narativnu cjelinu čija je svrha stvaranje dojma moralne suprotnosti između dvije žene, a ne informiranje javnosti.

Zaključak

Na temelju dostupnih medicinskih i novinarskih izvora, tvrdnja da su slučajevi trudnoće Mirele Čavajde i jučer operirane bebe identični te da iz njih proizlazi jasna moralna opreka („jedna majka odabrala život, druga smrt“) nema činjenično utemeljenje. Medijski sadržaj sadrži selektivno navođenje informacija, izostavljanje ključnog medicinskog konteksta te korištenje emocionalno zasićenih izraza koji sugeriraju moralni sud, a ne informiranje javnosti. Ovom članku nedostaje kontekst i djelomično je netočan, budući da miješa pojedine točne informacije (opis operacije, mogućnost induciranog poroda) s netočnim ili neprovjerenim tvrdnjama (identičnost tumora, postojanje realne mogućnosti preživljavanja) te ih povezuje u interpretativnu cjelinu koja dovodi do pogrešnih zaključaka. Stoga ovaj članak više doprinosi pojačavanju moralne polarizacije nego razumijevanju dva složena i medicinski različita slučaja, čime odstupa od profesionalnih standarda točnog, kontekstualiziranog i etički odgovornog izvještavanja.

Izvori:

1. https://narod.hr/dom-i-obitelj/spasena-beba-s-tumorom-podsjeca-na-slucaj-cavajda-jedna-majka-odabrala-zivot-druga-smrt (25.11.2025.)
2. Kovach, B., & Rosenstiel, T. (2014). The elements of journalism: What newspeople should know and the public should expect (3rd ed.). Three Rivers Press.
3. McQuail, D. (2010). McQuail’s mass communication theory (6th ed.). Sage Publications.
4. American Press Association. (2013). Principles of ethical journalism. APA.
5. https://www.index.hr/vijesti/clanak/imamo-nalaz-slovenskih-doktora-kazu-da-beba-ima-smrtonosan-tumor-opasan-i-za-cavajdu/2362217.aspx (26.11.2025.)
6. https://www.vecernji.hr/vijesti/nalaz-slovenskih-doktora-beba-ima-tumor-kod-kojeg-su-sanse-za-prezivljavanje-vrlo-niske-1584540 (26.11.2025.)
7. https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/trudnica-kojoj-je-uskracen-prekid-trudnoce-u-hrvatskoj-zatrazila-pomoc-u-sloveniji-7177311 (26.11.2025.)
8. https://radio.hrt.hr/prvi-program/zivot/slucaj-mirele-cavajde-7293338 (26.11.2025.)
9. https://www.vecernji.hr/vijesti/mireli-cavajdi-stigao-novi-nalaz-tumor-djeteta-rapidno-raste-i-pritisce-vazne-dijelove-mozga-1585723 (26.11.2025.)
10. https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/potresno-pismo-mirele-cavajde-nerodjenom-sinu—723812.html (26.11.2025.)
11. https://faktograf.hr/2022/05/19/zagovornici-zabrane-pobacaja-manipuliraju-pojmom-feticid/ (26.11.2025.)

Slika: Unsplash
Izvor: odrzivaistina.hr

Projekt “Održiva istina” usmjeren je na smanjenje dezinformacija, misinformacija i malinformacija u javnom prostoru, a koje se odnose na područje održivog razvoja. Ključni naglasci projekta su jačanje informacijske pouzdanosti, sigurnost pri konzumiranju medijskih sadržaja, unapređenje kvalitete novinarstva te razvoj medijske pismenosti.

Financira Europska unija – NextGererationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.