Selektivno tumačenje podataka o arktičkom ledu

Tvrdnje su potkrijepljene dijagramima površina pod ledom da bi se prikazali kao znanstveno relevantni. Međutim, selektivni izbor naizgled povoljnih podataka koji se koriste ne može biti relevantan za donošenje zaključaka o povećanju površine ledenog pokrova, već se radi o manipuliranju činjenicama.

U ovom članku prikazat ćemo kompleksnost konteksta u slučaju arktičkog leda.  Potrebna je pažnja u odabiru vremenskih nizova podataka za uspoređivanje. Podaci o ledenom pokrivaču iz kojih se izvode zaključci i prognoze budućih količina ne mogu uključivati samo površinu pod ledom već i volumen i starost leda.

Starost, debljina i volumen leda te dugoročni trendovi

Arktički morski led pokazuje jasne dugoročne promjene. Analize temeljene na višedesetljetnim satelitskim podacima, mjerenjima debljine i volumena leda, te razumijevanju mehanizma utjecaja povratnih sprega pokazuju da je trend opadanja ljetne ekstenzije (površine pod ledom) i ukupnog volumena dosljedan i intenzivan (IPCC, NSIDC, Serreze, M. C. and Stroeve, J., Notz, D. and Stroeve, J.).

Znanstvenici posebno istražuju dugoročne trendove te uzroke zbog kojih pojedinačne godine variraju i odudaraju od dugoročnog trenda. Satelitska mjerenja od kraja 1970-ih omogućila su kvantificiranje sezonskih maksimuma i minimuma arktičkog leda te praćenje promjena volumena i debljine leda (NSIDC , NASA). Trendovi pokazuju pad ljetnog minimuma površine pod ledom, smanjenje udjela višegodišnjeg (starog) leda i opadanje ukupnog volumena čak i u razdobljima kad sama površina ima privremeni rast (Stroeve, J. et al., Kwok, R. et al., Notz, D. and Stroeve, J.). Kratkoročne varijacije u površini pod ledom su često rezultat atmosferskih promjena i obrazaca poput Arktičke oscilacije (AO) i Sjevernoatlantske oscilacije (NAO), dinamičkih procesa (vjetrovi i transport leda) te sezonskih anomalija i slučajnih vremenskih događaja. Ove opservacije i baza podataka za javno praćenje potječu iz dugoročnih praćenja i objava centara za podatke o snijegu i ledu (NSIDC).

Površna površina

Ekstenzija leda (površina) daje važnu, ali nepotpunu sliku. Ključne metrike su debljina i volumen leda jer reflektiraju akumuliranu hladnu energiju i otpornost leda prema ljetnom topljenju (Kwok, R. et al.). Promjene u sastavu leda — smanjenje udjela starijeg, višegodišnjeg leda i njegova zamjena tanjim sezonskim ledom — značajno povećavaju osjetljivost Arktika na toplinu i ubrzavaju dugoročno smanjenje leda (Stroeve, J. et al., Kwok, R. et al. ). Satelitska altimetrija i modeliranje pokazuju da volumenski gubici često nastaju prije vidljivih promjena u površini, posebno nakon nekoliko zimskih i ljetnih ciklusa smanjenog oporavka leda. Vizualni i satelitski prikazi ovih promjena dostupni su kroz satelitske vizualizacije i analize NASA-e (NASA, Kwok, R. et al.).

Kompleksnost sustava

Polarni led je kompleksni sustav čije se ponašanje ne može jednostavno predvidjeti jer na njega utječe čitav niz faktora putem povratnih sprega koje pojačavaju inicijalne promjene. O ovim mehanizmima i njihovoj ulozi u ubrzanju gubitka leda raspravljaju recenzirani radovi koji analiziraju kako termodinamički i dinamički procesi doprinose trendu povlačenja leda (Serreze, M. C. and Stroeve, J., Notz, D. and Stroeve, J., Holland, M. M. et al.). Glavne povratne sprege koje objašnjavaju zašto smanjenje leda može postati samopokretački proces i ubrzati pojavu neželjenih promjena u ledu:

• Albedo povratna sprega: otvorena voda upija više sunčeve energije od leda i snijega, tako da površine koje su nekad bile pod ledom, a sada više nisu, dodatno povećavaju lokalno zagrijavanje i time dodatno topljenje leda.
• Dinamičke povratne sprege: manjak starijeg leda mijenja transport leda i može povećati izloženost obala i plitkih područja, mijenjajući lokalne cirkulacijske obrasce.
• Biogeokemijske i permafrost povratne sprege: regionalno zagrijavanje može povećati emisije stakleničkih plinova iz tla, što dodatno povećava radiativno forsiranje i ubrzava klimatsku promjenu.

Selektivno tumačenje podataka o arktičkom ledu često koristi jednu ili dvije godine podataka, ne uzimajući u obzir promjene u vremenskim nizovima, homogenizaciju podataka i razlike među metrikama. Česte pogreške uključuju:

• uspoređivanje nepovezanih serija podataka ili odabir kratkih intervala koji ne predstavljaju dugoročnu statistiku;
• posvećenost ekstenziji (površini leda) bez analize debljine i volumena;
• zanemarivanje uloge prirodne varijabilnosti i atmosferskih obrazaca koji mogu kratkoročno povećati led;
• interpretiranje lokalnih ili sezonskih anomalija kao globalnih dokaza obnavljanja trenda.

Ispravna analiza zahtijeva kombiniranje različitih setova direktnih mjerenja i rezultata modeliranja kako bi se odvojio antropogeni signal od prirodne varijabilnosti. Klimatski modeli koji se kalibriraju na povijesnim podacima i uključuju različite scenarije emisija daju jasne projekcije: pri visokim emisijama ljeto gotovo bez leda je vjerojatno u ovom stoljeću, dok niski emisijski scenariji značajno smanjuju tu vjerojatnost (IPCC, Notz, D. and Stroeve, J.). Ovo nije samo rezultat termodinamike topljenja leda, već i promjena u cirkulaciji zraka, premještanju leda i povratnim spregama koje modeli sve više bolje kvantificiraju. Kvantificiranje veze između antropogenih CO2 emisija i opaženog gubitka leda predmet je kvantitativnih analiza u literaturi (Serreze, M. C. and Stroeve, J., Notz, D. and Stroeve, J.). Posebno, Notz i Stroeve su uočili linearnu vezu između mjesečnog prosjeka površine morskog leda u rujnu i kumulativnih emisija CO2. To im je omogućilo da izravno iz opažanja predvide arktički ljetni morski led.

Zaključak

Zaključak analize pokazuje da su provjeravane objave manipulativne. Selektivno tumačenje ili oslanjanje na kratkoročne promjene u arktičkom ledu dovodi do pogrešnih zaključaka koji mogu obeshrabriti djelovanje i umanjiti razumijevanje ozbiljnosti promjena na Arktiku. Integracija dugoročnih satelitskih podataka, mjerenja debljine i volumena leda, te razumijevanje povratnih mehanizama pružaju čvrstu osnovu za zaključak da Arktik prolazi značajno smanjenje leda povezano s ljudskim utjecajem na klimu.

Inicijalni tekst prepravljen je 24. studenog na zahtjev Agencije za elektroničke medije koja je ukazala na sadržajne propuste inicijalne analize (nije bilo jasno koji dezinformacijski narativ se širi) , na nepostojanje poveznica na sadržaj koji se demantira te na tehničke propuste (slaba vidljivost fotografija).

Reference:

Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme, 12. 10. 2025. https://www.facebook.com/share/p/1BWUVcxAUz/ pristupljeno 24.11.2025.

Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme, 27. 8. 2025. https://www.facebook.com/share/p/17WMFCg4Qm/ pristupljeno 24.11.2025.

Holland, M. M., et al., (2006). Future Abrupt Reductions in the Summer Arctic Sea Ice. Geophysical Research Letters, 33, L23503. DOI: https://doi.org/10.1029/2006GL028024. , pristupljeno 27.10.2025.

IPCC, Intergovernmental Panel on Climate Change — Sixth Assessment Report WGI: Physical Science Basis: https://www.ipcc.ch/report/ar6/wg1/ , pristupljeno 27.10.2025.

Kwok, R., et al., “Thinning and volume loss of the Arctic Ocean sea ice cover: 2003–2008” Journal of Geophysical Research, 2009: https://agupubs.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1029/2009JC005312 , pristupljeno 27.10.2025.

NASA Earth Observatory — Winter Sea Ice Reached New Lows in the Arctic: https://earthobservatory.nasa.gov/images/154122/winter-sea-ice-reached-new-lows-in-the-arctic , pristupljeno 27.10.2025.

Notz, D., and Stroeve, J., “Observed Arctic sea-ice loss directly follows anthropogenic CO2 emission” Science, 2016: https://www.science.org/doi/10.1126/science.aag2345 , pristupljeno 27.10.2025.

NSIDC, National Snow and Ice Data Center (NSIDC) — Arctic sea ice news and analysis: https://nsidc.org/arcticseaicenews/ , pristupljeno 27.10.2025.

Serreze, M. C., i Stroeve, J., „Arctic sea ice trends, variability and implications for seasonal ice forecasting” Philosophical Transactions of the Royal Society A, 2015:  https://royalsocietypublishing.org/doi/10.1098/rsta.2014.0159 , pristupljeno 27.10.2025.

Stroeve, J., et al., “Arctic sea-ice decline: Faster than forecast?” Geophysical Research Letters, 2007: https://agupubs.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1029/2007GL029703 , pristupljeno 27.10.2025.

Izvor: odrzivaistina.hr

Projekt “Održiva istina” usmjeren je na smanjenje dezinformacija, misinformacija i malinformacija u javnom prostoru, a koje se odnose na područje održivog razvoja. Ključni naglasci projekta su jačanje informacijske pouzdanosti, sigurnost pri konzumiranju medijskih sadržaja, unapređenje kvalitete novinarstva te razvoj medijske pismenosti.

Financira Europska unija – NextGererationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Tvrdnje su potkrijepljene dijagramima površina pod ledom da bi se prikazali kao znanstveno relevantni. Međutim, selektivni izbor naizgled povoljnih podataka koji se koriste ne može biti relevantan za donošenje zaključaka o povećanju površine ledenog pokrova, već se radi o manipuliranju činjenicama.

U ovom članku prikazat ćemo kompleksnost konteksta u slučaju arktičkog leda.  Potrebna je pažnja u odabiru vremenskih nizova podataka za uspoređivanje. Podaci o ledenom pokrivaču iz kojih se izvode zaključci i prognoze budućih količina ne mogu uključivati samo površinu pod ledom već i volumen i starost leda.

Starost, debljina i volumen leda te dugoročni trendovi

Arktički morski led pokazuje jasne dugoročne promjene. Analize temeljene na višedesetljetnim satelitskim podacima, mjerenjima debljine i volumena leda, te razumijevanju mehanizma utjecaja povratnih sprega pokazuju da je trend opadanja ljetne ekstenzije (površine pod ledom) i ukupnog volumena dosljedan i intenzivan (IPCC, NSIDC, Serreze, M. C. and Stroeve, J., Notz, D. and Stroeve, J.).

Znanstvenici posebno istražuju dugoročne trendove te uzroke zbog kojih pojedinačne godine variraju i odudaraju od dugoročnog trenda. Satelitska mjerenja od kraja 1970-ih omogućila su kvantificiranje sezonskih maksimuma i minimuma arktičkog leda te praćenje promjena volumena i debljine leda (NSIDC , NASA). Trendovi pokazuju pad ljetnog minimuma površine pod ledom, smanjenje udjela višegodišnjeg (starog) leda i opadanje ukupnog volumena čak i u razdobljima kad sama površina ima privremeni rast (Stroeve, J. et al., Kwok, R. et al., Notz, D. and Stroeve, J.). Kratkoročne varijacije u površini pod ledom su često rezultat atmosferskih promjena i obrazaca poput Arktičke oscilacije (AO) i Sjevernoatlantske oscilacije (NAO), dinamičkih procesa (vjetrovi i transport leda) te sezonskih anomalija i slučajnih vremenskih događaja. Ove opservacije i baza podataka za javno praćenje potječu iz dugoročnih praćenja i objava centara za podatke o snijegu i ledu (NSIDC).

Površna površina

Ekstenzija leda (površina) daje važnu, ali nepotpunu sliku. Ključne metrike su debljina i volumen leda jer reflektiraju akumuliranu hladnu energiju i otpornost leda prema ljetnom topljenju (Kwok, R. et al.). Promjene u sastavu leda — smanjenje udjela starijeg, višegodišnjeg leda i njegova zamjena tanjim sezonskim ledom — značajno povećavaju osjetljivost Arktika na toplinu i ubrzavaju dugoročno smanjenje leda (Stroeve, J. et al., Kwok, R. et al. ). Satelitska altimetrija i modeliranje pokazuju da volumenski gubici često nastaju prije vidljivih promjena u površini, posebno nakon nekoliko zimskih i ljetnih ciklusa smanjenog oporavka leda. Vizualni i satelitski prikazi ovih promjena dostupni su kroz satelitske vizualizacije i analize NASA-e (NASA, Kwok, R. et al.).

Kompleksnost sustava

Polarni led je kompleksni sustav čije se ponašanje ne može jednostavno predvidjeti jer na njega utječe čitav niz faktora putem povratnih sprega koje pojačavaju inicijalne promjene. O ovim mehanizmima i njihovoj ulozi u ubrzanju gubitka leda raspravljaju recenzirani radovi koji analiziraju kako termodinamički i dinamički procesi doprinose trendu povlačenja leda (Serreze, M. C. and Stroeve, J., Notz, D. and Stroeve, J., Holland, M. M. et al.). Glavne povratne sprege koje objašnjavaju zašto smanjenje leda može postati samopokretački proces i ubrzati pojavu neželjenih promjena u ledu:

• Albedo povratna sprega: otvorena voda upija više sunčeve energije od leda i snijega, tako da površine koje su nekad bile pod ledom, a sada više nisu, dodatno povećavaju lokalno zagrijavanje i time dodatno topljenje leda.
• Dinamičke povratne sprege: manjak starijeg leda mijenja transport leda i može povećati izloženost obala i plitkih područja, mijenjajući lokalne cirkulacijske obrasce.
• Biogeokemijske i permafrost povratne sprege: regionalno zagrijavanje može povećati emisije stakleničkih plinova iz tla, što dodatno povećava radiativno forsiranje i ubrzava klimatsku promjenu.

Selektivno tumačenje podataka o arktičkom ledu često koristi jednu ili dvije godine podataka, ne uzimajući u obzir promjene u vremenskim nizovima, homogenizaciju podataka i razlike među metrikama. Česte pogreške uključuju:

• uspoređivanje nepovezanih serija podataka ili odabir kratkih intervala koji ne predstavljaju dugoročnu statistiku;
• posvećenost ekstenziji (površini leda) bez analize debljine i volumena;
• zanemarivanje uloge prirodne varijabilnosti i atmosferskih obrazaca koji mogu kratkoročno povećati led;
• interpretiranje lokalnih ili sezonskih anomalija kao globalnih dokaza obnavljanja trenda.

Ispravna analiza zahtijeva kombiniranje različitih setova direktnih mjerenja i rezultata modeliranja kako bi se odvojio antropogeni signal od prirodne varijabilnosti. Klimatski modeli koji se kalibriraju na povijesnim podacima i uključuju različite scenarije emisija daju jasne projekcije: pri visokim emisijama ljeto gotovo bez leda je vjerojatno u ovom stoljeću, dok niski emisijski scenariji značajno smanjuju tu vjerojatnost (IPCC, Notz, D. and Stroeve, J.). Ovo nije samo rezultat termodinamike topljenja leda, već i promjena u cirkulaciji zraka, premještanju leda i povratnim spregama koje modeli sve više bolje kvantificiraju. Kvantificiranje veze između antropogenih CO2 emisija i opaženog gubitka leda predmet je kvantitativnih analiza u literaturi (Serreze, M. C. and Stroeve, J., Notz, D. and Stroeve, J.). Posebno, Notz i Stroeve su uočili linearnu vezu između mjesečnog prosjeka površine morskog leda u rujnu i kumulativnih emisija CO2. To im je omogućilo da izravno iz opažanja predvide arktički ljetni morski led.

Zaključak

Zaključak analize pokazuje da su provjeravane objave manipulativne. Selektivno tumačenje ili oslanjanje na kratkoročne promjene u arktičkom ledu dovodi do pogrešnih zaključaka koji mogu obeshrabriti djelovanje i umanjiti razumijevanje ozbiljnosti promjena na Arktiku. Integracija dugoročnih satelitskih podataka, mjerenja debljine i volumena leda, te razumijevanje povratnih mehanizama pružaju čvrstu osnovu za zaključak da Arktik prolazi značajno smanjenje leda povezano s ljudskim utjecajem na klimu.

Inicijalni tekst prepravljen je 24. studenog na zahtjev Agencije za elektroničke medije koja je ukazala na sadržajne propuste inicijalne analize (nije bilo jasno koji dezinformacijski narativ se širi) , na nepostojanje poveznica na sadržaj koji se demantira te na tehničke propuste (slaba vidljivost fotografija).

Reference:

Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme, 12. 10. 2025. https://www.facebook.com/share/p/1BWUVcxAUz/ pristupljeno 24.11.2025.

Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme, 27. 8. 2025. https://www.facebook.com/share/p/17WMFCg4Qm/ pristupljeno 24.11.2025.

Holland, M. M., et al., (2006). Future Abrupt Reductions in the Summer Arctic Sea Ice. Geophysical Research Letters, 33, L23503. DOI: https://doi.org/10.1029/2006GL028024. , pristupljeno 27.10.2025.

IPCC, Intergovernmental Panel on Climate Change — Sixth Assessment Report WGI: Physical Science Basis: https://www.ipcc.ch/report/ar6/wg1/ , pristupljeno 27.10.2025.

Kwok, R., et al., “Thinning and volume loss of the Arctic Ocean sea ice cover: 2003–2008” Journal of Geophysical Research, 2009: https://agupubs.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1029/2009JC005312 , pristupljeno 27.10.2025.

NASA Earth Observatory — Winter Sea Ice Reached New Lows in the Arctic: https://earthobservatory.nasa.gov/images/154122/winter-sea-ice-reached-new-lows-in-the-arctic , pristupljeno 27.10.2025.

Notz, D., and Stroeve, J., “Observed Arctic sea-ice loss directly follows anthropogenic CO2 emission” Science, 2016: https://www.science.org/doi/10.1126/science.aag2345 , pristupljeno 27.10.2025.

NSIDC, National Snow and Ice Data Center (NSIDC) — Arctic sea ice news and analysis: https://nsidc.org/arcticseaicenews/ , pristupljeno 27.10.2025.

Serreze, M. C., i Stroeve, J., „Arctic sea ice trends, variability and implications for seasonal ice forecasting” Philosophical Transactions of the Royal Society A, 2015:  https://royalsocietypublishing.org/doi/10.1098/rsta.2014.0159 , pristupljeno 27.10.2025.

Stroeve, J., et al., “Arctic sea-ice decline: Faster than forecast?” Geophysical Research Letters, 2007: https://agupubs.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1029/2007GL029703 , pristupljeno 27.10.2025.

Izvor: odrzivaistina.hr

Projekt “Održiva istina” usmjeren je na smanjenje dezinformacija, misinformacija i malinformacija u javnom prostoru, a koje se odnose na područje održivog razvoja. Ključni naglasci projekta su jačanje informacijske pouzdanosti, sigurnost pri konzumiranju medijskih sadržaja, unapređenje kvalitete novinarstva te razvoj medijske pismenosti.

Financira Europska unija – NextGererationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.