[Osvrt] Kada se usred epidemije dogodi potres

29.06.2020 | Novosti iz EGSO-a

U lipanjskom glasilu Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) objavljen je u rubrici “Svjedoci vremena” osvrt ODRAZ-ove direktorice o osjećajima i životu u ovom čudnom razdoblju, kojem je trebalo pristupiti u drugačijem duhu da bi se moglo u potpunosti živjeti. U glasilu su i svjedočanstva drugih članova i članica EGSO-a, puna iskrenosti, želje za dijalogom i potrebe za komunikacijom.

Prošla su tri mjeseca od uvođenja mjera ograničenja kretanja. Danas se gradovi počinju ponovno otvarati i dobar je trenutak da razmislimo o tome što se dogodilo jer je virus koji se brzo širi dotaknuo sve aspekte našeg osobnog života i života zajednice.

Prije tri mjeseca sve je bilo normalno. Radila sam u svojem uredu i redovito putovala u Bruxelles. Nakon izbijanja pandemije iznenada su otkazani letovi i nove mjere povezane s bolešću COVID-19 ažurirale su se svakog dana. To je dovelo do promjena u mojem poslovnom, kao i privatnom životu.

Moja je organizacija morala otkazati ili odgoditi više događaja koji su već bili pripremljeni te smo sredinom ožujka počeli raditi od kuće. Iako je ta promjena plana bila uznemirujuća za sve nas, odlučili smo to vrijeme iskoristiti kako bismo osmislili neke nove ideje za projekte i izgradili nova partnerstva uz pomoć internetskih alata. Organizirali smo nekoliko internetskih događaja i pripremili nekoliko alata za poduku na daljinu o temi održivog razvoja.

No, naš najveći strah ostaje pitanje kako će organizacije civilnog društva preživjeti jer su za naš rad sad dostupna manja sredstva. Hrvatska vlada uvela je određene mjere potpore očuvanju radnih mjesta, no pritom organizacije civilnog društva nisu uzete u obzir.

U svojem privatnom životu imala sam nesreću da sam karantenu morala provesti bez svojeg muža, koji se nije mogao vratiti kući iz inozemstva te nije imao drugog izbora nego ostati odvojen od naše obitelji više od 90 dana, u čemu je dijelio sudbinu mnogih Europljana.

Upravo kada smo pomislili da ne može biti gore, u nedjelju 22. ožujka u 6:24 u Zagrebu nas je probudio razoran potres. Nakon prvotne panike nastupio je šok, a nakon toga strah i nesigurnost. Povijesna jezgra Zagreba teško je pogođena te će postupak obnove i popravka zgrada i infrastrukture biti složen i dugotrajan.

I to smo preživjeli. Važno je napomenuti da smo pokazali i dokazali da ne možemo opstati jedni bez drugih, bez solidarnosti i volontera, niti bez čvrstih sustava javnog zdravstva koje moramo očuvati i učiniti još jačima.

Ima li, međutim, u svemu tome i pozitivnih strana? Desile su se neke konkretne promjene koje bih voljela zadržati. Počela sam prakticirati vježbe Feldenkreis metode putem Zooma i redovito kuhati.

Rad od kuće je privilegij: ne moram više putovati na posao, dulje spavam i manje sam izložena stresu. Ali milijuni osoba koji su izbačeni s tržišta rada bili bi sretni kad bi mogli raditi više, a ne manje.

Rekla bih da je moj rodni grad danas zona oslobođena bolesti COVID-19. Nadam se da će nas događaji iz 2020. poučiti da više cijenimo svoju slobodu i zadovoljstvo koje proizlazi iz uobičajenog života, s njegovim rutinama i svakodnevnim sitnicama. Naravno, nadam se i da će 2020. označiti prekretnicu u kojoj će započeti preobrazba nepravednih, destruktivnih i nehumanih sustava.

Autorica: Lidija Pavić-Rogošić

Osvrt je objavljen 12. lipnja 2020. na web stranici EGSO-a OVDJE.

 

Pin It on Pinterest

Share This