Lidija Pavić-Rogošić govorila u Bruxellesu na skupu “Europsko vodstvo za budućnost: Civilno društvo kao pokretač post‑2030 agende”
Kako se približava rok 2030., Europska unija suočava se s ključnim trenutkom: ubrzati djelovanje na ciljevima održivog razvoja i istodobno se pripremiti za oblikovanje onoga što slijedi nakon njih. U kontekstu obilježenom višestrukim krizama potreba za dugoročno usmjerenim, integriranim i otpornim modelom razvoja nikada nije bila veća.
Cilj je događanja održanog 8. svibnja 2026. u EGSO-u bio pridonijeti stvaranju ambiciozne i provedive vizije uloge EU-a u globalnoj post 2030 agendi uz aktivan doprinos civilnog društva.
Nadovezujući se na zaključke SDG Summita 2023 i uoči Summita budućnosti, ovo događanje pozvalo je na prijelaz s postupnog napretka na sustavnu transformaciju. Cilj je osnažiti europsko civilno društvo da djeluje kao katalizator obnovljenog europskog projekta, projekta koji ne samo da ispunjava obaveze iz Agende 2030, nego aktivno oblikuje pravednu, održivu i otpornu budućnost nakon 2030. Iskorištavanjem svojeg jedinstvenog modela, Europska unija može i mora zauzeti vodeću globalnu ulogu u oblikovanju razvojnog okvira nakon 2030. poručeno je sa skupa.
Iako je Europska unija utemeljena na snažnim vrijednostima – sadržanima u članku 2. i članku 3. Ugovora o Europskoj uniji – i počiva na jedinstvenom društveno‑gospodarskom modelu,
Skup je orgniziran 8. svibnja 2026.kao partnersko događanje talijanskog Saveza za održivi razvoj (ASviS) i Skupine organizacija civilnog društva EGSO-a te uz podršku SDG Watch Europe.
EU mora ponovno staviti održivi razvoj u središte svojih politika
Ponovno pokretanje europskog globalnog vodstva povezivanjem konkurentnosti, održivosti i sudjelovanja civilnog društva je bila tema ovog događanja, kojem su prisustvovali izvršna potpredsjednica Europske komisije za čistu, pravednu i konkurentnu tranziciju Teresa Ribera, glavna direktorica Eurostata, predstavnici socijalnih partnera i vodeće europske skupine za strateško promišljanje.
Događanje je održano je u osjetljivom trenutku za budućnost Unije: kao odgovor na trenutačne višestruke krize, Europa, umjesto da se ubrza, riskira usporavanje upravo okolišne i socijalne tranzicije utvrđene u zelenom planu i europskom stupu socijalnih prava, unatoč stalnim izjavama europskih čelnika u korist provedbe Programa održivog razvoja do 2030. koji su 2015. usvojili Ujedinjeni narodi.
Podaci pokazuju da je EU svjetski predvodnik održivog razvoja. Upravo zbog globalne nestabilnosti mora u središte svojih politika staviti okolišnu tranziciju i socijalnu pravdu, pozitivne pokretače konkurentnosti. Međutim, mora se ponovno pokrenuti i sudjelovanje civilnog društva, naglasili su uvodno Cillian Lohan, predsjednik Skupine organizacija civilnog društva EGSO-a i Enrico Giovannini, znanstveni direktoe ASviS-a.
Skup je započeo izlaganjem Enrica Giovanninija, znanstvenog direktora ASviS-a* o podacima koje je prikupio ASviS o stanju održivog razvoja u Europskoj uniji. Od 2010. na europskoj razini došlo je do pogoršanja triju ciljeva održivog razvoja: smanjenje nejednakosti (10. cilj), zaštita kopnenih ekosustava i bioraznolikosti (15. cilj) i partnerstva za održivi razvoj (17. cilj).
Slika o nejednakostima posebno je kritična: 23 europske zemlje bilježe pogoršanje, tri su i dalje uglavnom stabilne, a samo jedna pokazuje blago poboljšanje. Stanje u pogledu biološke raznolikosti još je oštrije, pri čemu sve države članice EU-a zaostaju u odnosu na 2010. Pozitivni signali pojavljuju se u pogledu određenih ciljeva, posebno u pogledu rodne ravnopravnosti, u kojima 21 europska zemlja pokazuje znatna poboljšanja, kao i u područjima čiste energije, inovacija i djelovanja u području klime. Općenito, čini se da je do 2030. ostvarivo samo 10 od 19 analiziranih kvantitativnih europskih ciljeva (53 %), dok sedam (37 %) kasni dovoljno da njihovo postizanje postane malo vjerojatno bez snažnog ubrzanja europskih politika.
„Izvješće za 2026. ”, rekao je Giovannini, „poziva upravo na potrebu za prelaskom s postupnog napretka na istinsku sustavnu preobrazbu koja može kombinirati gospodarski rast, ekološku tranziciju, demokratsku kvalitetu i socijalnu koheziju.”
Izlaganje Petera Benczura iz Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije pokazalo je da je EU u posljednjih 10 godina postigao znatno bolje rezultate od Sjedinjenih Američkih Država u pogledu „pravedne i održive dobrobiti”, što se mjeri u skladu s gospodarskom, socijalnom, okolišnom i institucionalnom dimenzijom koja je utvrđena kao prioritet u Ugovoru o funkcioniranju EU-a. Konkretno, s obzirom na socijalnu koheziju, socijalnu skrb, sposobnost preraspodjele, otpornost i kvalitetu života, europski model pokazao se snažnijim od američkog, koji se, međutim, zahvaljujući snažnijem gospodarskom rastu čini sposobnim za stvaranje većih resursa za ulaganje u budućnost. Benczur je napomenuo da „EU podupire i razvija novi konsenzus o održivoj i uključivoj dobrobiti. U skladu s radom stručne skupine UN-a na visokoj razini i Ugovorom o EU-u cilj je donijeti nove parametre osjetljive na raspodjelu i održivost radi uključivijih i uravnoteženijih politika unutar granica planeta.”
Mariana Kotzeva, glavna direktorica Eurostata, govorila je o ulozi Eurostata i europske službene statistike u praćenju napretka EU-a prema ciljevima održivog razvoja. Istaknula je važnost jasne i lako razumljive komunikacije Eurostatova godišnjeg izvješća o ciljevima održivog razvoja s pomoću interaktivnih alata i vizualizacija. Gđa Kotzeva izjavila je: „Civilno društvo imalo je ključnu ulogu u osmišljavanju skupa pokazatelja ciljeva održivog razvoja EU-a i upotrebi statističkih dokaza za pokretanje javnih rasprava o Programu održivog razvoja do 2030.”.
Tijekom rasprave o europskim politikama Mario Nava, glavni direktor Glavne uprave za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje pri Europskoj komisiji, naglasio je da „Konkurentnost, održivost i socijalna pravednost mogu i moraju ići zajedno: čista tehnologija, učinkovita upotreba resursa i snažni socijalni standardi čine Europu otpornijom. Civilno društvo pomaže u oblikovanju rješenja koja rade za europska poduzeća, radnike i zajednice”.
Cillian Lohan, predsjednik Skupine organizacija civilnog društva, EGSO pozvao je je Europsku komisiju da europski zeleni plan ponovno stavi na prvo mjesto svojeg dnevnog reda. „Europsko civilno društvo spremno je učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi ponovno pokrenulo održivi program EU-a i još jednom potaknulo Europsku komisiju da preuzme vodeću ulogu. Taj je program 2019. bio pravi kompas, a danas je to još i više. Promiče visoke socijalne i okolišne standarde te djeluje kao snažan zaštitni mehanizam za demokraciju, uz istodobno podupiranje gospodarskog rasta. Civilno društvo mora neumorno sklapati saveze kako bi EU mogao biti predvodnik u oblikovanju programa za razdoblje nakon 2030.
Rasprava o budućnosti europskih politika također doprinosi međunarodnoj raspravi o prelasku izvan okvira BDP-a kao jedinom pokazatelju napretka. Skupina stručnjaka koju je osnovao glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres, čiji je jedini talijanski član Enrico Giovannini, objavila je 7. svibnja, izvješće “Counting what counts: Kompas za mjerenje napretka za ljude i planet”. U dokumentu se predlažu novi pokazatelji za mjerenje pravedne, uključive i održive dobrobiti ljudi i planeta, integrirajući gospodarsku, socijalnu, okolišnu i institucionalnu dimenziju, s ciljem usmjeravanja javnih politika izvan samog gospodarskog rasta koji se mjeri BDP-om.
Iz toga slijedi da bi bez sudjelovanja građana, poduzeća i posredničkih tijela tranzicija mogla izgubiti potporu, učinkovitost i sposobnost stvarnog utjecanja na europske politike i oblikovanje programa za razdoblje nakon 2030. Marco Riccardo Rusconi, direktor talijanske Agencije za međunarodnu suradnju (AICS), istaknuo je kako „održivi razvoj zahtijeva snažna partnerstva između institucija, civilnog društva i lokalnih zajednica. Ulaganje u sudjelovanje, mreže profesionalne suradnje i veze između lokalne i globalne dimenzije ključno je za pretvaranje ciljeva održivog razvoja u konkretno i trajno djelovanje.”
Na događanju koje je organizirao uz potporu Ferrera, a moderirao Donato Bendicenti (glavni dopisnik RAI-ja iz Bruxellesa), sudjelovale su i Maria Nikolopoulou (predsjednica Promatračke skupine EGSO-a za ciljeve održivog razvoja), Ingeborg Niestroy (Forum dionika i SDG Watch Europe), Andrea Renda (direktorica za istraživanje, CEPS), Francesco Tramontin (potpredsjednik za globalne javne poslove, Ferrero), Luca Jahier (bivši predsjednik EGSO-a i član Skupine organizacija civilnog društva EGSO-a, Elena Avenati (direktorica Odjela za privatnost i ciljeve održivog razvoja, Save the Children), Karl Falkenberg (predsjednik Poglavlja EU-a Rimskog kluba), Patrizia Heidegger (zamjenica glavnog tajnika Europskog ureda za okoliš-EEB) i Lidija Pavić-Rogošić (potpredsjednica Skupine organizacija civilnog društva (EGSO).
Naglasci intervencije Lidije Pavić-Rogošić
Civilno društvo ne bi smjelo biti samo glas, nego sukreator budućnosti, trebaostvariti prijelaz s prosvjednog glasa na strukturiranu inovaciju. Kreativni alati poput foresight labs ili storytellinga mogu pomoći, ali sami po sebi ne jamče učinak. Da bi oblikovali budućnost, savezi civilnog društva trebaju mehanizme koji obvezuju institucije da uvaže njihov doprinos i pretvore kolektivni glas u javne politike.
Ključni izazov je politička volja. Ona se ne čeka, ona se treba oblikovati. Uvidi iz bihevioralnih znanosti pokazuju kako donositelji odluka stvarno djeluju i kako osmisliti intervencije koje olakšavaju prihvaćanje prijedloga.
Sudjelovanje civilnog društva mora biti neizostavno u svakoj fazi kreiranja politika. Kada postane pravilo, a ne izbor, politička volja postaje dio sustava.
Savezi organizacija civilnog društva trebaju koristiti strateško postavljanje okvira i biranje perspektive, npr. povezivati prijedloge s radnim mjestima, konkurentnošću i, danas posebno, sigurnošću. Kada rješenja smanjuju politički rizik i nude izbornu vrijednost, političari slušaju.
Treba koristiti i argument gubitka: istaknuti troškove ignoriranja civilnog društva, od reputacijske štete, propuštenih prilika ili negativne reakcije, jer političari snažno reagiraju na rizike. Emocionalna rezonanca je važna: kombinacija dokaza i ljudskih priča čini prijedloge teže ignorirati.
Javno obvezivanje povećavau vjerojatnost provedbe, a i utjecaj drugih političara djeluje: kada se pokaže da druge regije ili lideri već primjenjuju slične mjere, stvara se osjećaj da to postaje standard.
Poruke moraju biti jednostavne, dostavljene pravovremeno, a široke koalicije — poslovni sektor, sindikati, organizacije civilnog društva, akademska zajednica, lokalne vlasti — pretvaraju prijedloge u konsenzus.
Tako savezi civilnog društva stvaraju političku volju: čine prijedloge teškima za ignorirati, skupima za odbiti i lakima za prihvatiti.
#EESC #EGSO #OdrživiRazvoj #SDGs #Agenda3030 #CivilnoDruštvo #Savezi
* Prepoznat kao jedna od najnaprednijih nacionalnih višedioničkih inicijativa za provedbu Agende 2030 od strane Ujedinjenih naroda, Talijanski savez za održivi razvoj (ASviS) donio je u Bruxelles jedinstveno iskustvo u mobiliziranju institucija, poslovnog sektora i civilnog društva oko zajedničke vizije održivog razvoja.