Nova studija EGSO-a: Kako iskorijeniti siromaštvo u pogledu vještina među najugroženijim skupinama?
Radna mjesta sutrašnjice iziskivat će vještine za zelenu i digitalnu tranziciju i suočavanje s demografskim promjenama. Kako pri ulaganju u osposobljavanje i prekvalifikaciju možemo osigurati da te mjere dopru i do najranjivijih skupina? Koje su trenutačne razlike u području vještina i kako su povezane sa siromaštvom?
Skupina organizacija civilnog društva EGSO-a razmotrila je ta pitanja 10. srpnja u okviru tematske rasprave koja je obilježila i pokretanje nove studije EGSO-a o tome kako iskorijeniti siromaštvo u pogledu vještina među najugroženijima.
Studiju je naručio EGSO na zahtjev Skupine povodom Europske godine vještina (2023.).
U njoj se ispituje novi koncept siromaštva u pogledu vještina, predlaže njegova definicija i istražuju mogući pokretači i rješenja, čime se utire put za daljnja istraživanja o toj temi u budućnosti. Jedan je od njezinih zaključaka da organizacije civilnog društva imaju jedinstvenu ulogu u prepoznavanju i podupiranju ranjivih pojedinaca kojima je potrebno usavršavanje. One bi trebale blisko surađivati s lokalnim zajednicama i vlastima, iskoristiti svoje mreže i osigurati da nitko ne bude zapostavljen kad je riječ o obrazovanju i razvoju vještina.
U raspravi su sudjelovali Juliana Wahlgren, direktorica Europske mreže za borbu protiv siromaštva (EAPN), koja je raspravljala o temeljnim čimbenicima koji utječu na pristup vještinama, i Agnieszka Maj, istraživačica u Centru za socijalna i ekonomska istraživanja (CASE), koje je provelo studiju.
Cijeli članak o tematskoj raspravi i intervju s autorima dostupan je na internetskim stranicama posvećenima toj raspravi.
Sama studija i sažetak dostupni su ovdje.
#EESC #EGSO