12 mitova i činjenica o održivoj mobilnosti
Trebamo li auto svaki dan? Istražite – kako smanjiti gužve, zagađenje i zdravstvene rizike te koje inovacije mijenjaju gradove.
Uvjerenje kako ljudima treba automobil za svakodnevno funkcioniranje vezano je ponajprije uz 20. stoljeće kada su proizvođači automobila utjecali na prometno i prostorno urbano planiranje. U 21. stoljeću ta se veza preokrenula. Zahvaljujući digitalizaciji, daljinskom radu, električnim biciklima i drugim inovacijama, više ne trebamo putovati toliko da bismo postigli ono što nam je potrebno.
U gradovima su gužve sve češće i dugotrajnije, potreba za održivim i sigurnim prometnim rješenjima sve je veća. Svjetska zdravstvena organizacija je objavila izvještaj o alarmantnoj statistici: 186 300 djece godišnje gubi život zbog prometnih nesreća, dok se predviđa da će gotovo 2 milijarde automobila više izaći na ceste u sljedećih 30 godina. Razlozi za smanjenje broja automobila u gradovima su brojni, ali koji su najčešći mitovi koji nas pokušavaju uvjeriti u suprotno?
Mit broj 1: Gradski promet bez automobila remeti svakodnevne rutine
Postoje zablude vezane za promet u gradu koje proizlaze iz otpora promjenama, dezinformacija ili nedostatka razumijevanja pozitivnih ishoda. Dani bez automobila ili „otvorene ulice“ inicijative su koje organiziraju gradovi i zajednice, a koje ograničavaju automobilski promet na nekom području kako bi prednost imali pješaci i biciklisti za posebne aktivnosti i uživanje u gradskom prostoru na novi način. Ključna je jasna komunikacija i angažman s medijima za izgradnju podrške za integraciju sustava javnog prijevoza.
Gradovi koji organiziraju dane bez automobila redovito pokazuju da ovaj mit nije točan. Tijekom bogotske Ciclovije, glavne ceste su zatvorene za većinu automobila nedjeljom i praznicima, što omogućuje biciklistima, pješacima i skejterima da preuzmu ulice. Dan bez automobila u Bogoti događa se radnim danom, ograničavajući automobile u cijelom gradu od 5 do 21 sat, a dopušteni su samo javni prijevoz, bicikli i vozila hitne pomoći. Za obje inicijative, osnovne usluge poput javnog prijevoza i vozila hitne pomoći i dalje su u funkciji, osiguravajući da grad može funkcionirati bez značajnih poremećaja. Provedbom ovih mjera, Bogota minimizira neugodnosti za stanovnike i postiže ravnotežu između promicanja alternativnih načina prijevoza i održavanja potrebne mobilnosti.
Mit broj 2: Inicijative bez automobila kažnjavaju korisnike automobila i ograničavaju mobilnost
Zabluda koja sugerira da inicijativa Dan bez automobila prisiljavaju stanovnike da napuštaju vozila kako bi pristupili gradskim centrima, proizlazi iz tradicionalnog razmišljanja usredotočenog na urbani razvoj u automobilu. Cilj je učiniti suprotno: oni se odnose na poboljšanje, pristupačnost i mobilnost unutar urbanih središta. Gradovi se često suočavaju sa zagušenjima zbog priljeva ljudi i vozila, što dovodi do ometanog kretanja. Privremenim uklanjanjem automobila ulice postaju pristupačnije, a fokus prelazi na javni prijevoz, hodanje i biciklizam kako bi se pokazale kao održive mogućnosti putovanja. To ne samo da izaziva zajedničko uvjerenje da su automobili jedino sredstvo učinkovitog putovanja, već i oživljava ideju o dobro uravnoteženom, održivom ekosustavu urbanog prijevoza.
Mit broj 3: Jedan dan bez automobila ne može se pozabaviti većim izazovima prijevoza
Još jedna zabluda je da dani bez automobila imaju ograničen utjecaj na širi sustav urbanog prijevoza. Dani bez automobila ne mogu riješiti sve izazove u prometu, ali oni služe kao moćan katalizator za promjene. Omogućuju stanovnicima priliku da dožive grad bez automobila, isprobavaju alternativne načine prijevoza i nadahnjuju promjenu ponašanja, potičući pojedince da u svoj svakodnevni život uključe aktivnu mobilnost. Inicijative bez automobila mogu biti samoodržive ili vrlo jeftine, pomažući gradskim vlastima da brzo stvore kvalitetne javne prostore. Nadalje, dani bez automobila izazivaju razgovore među zajednicama, poduzećima i kreatorima politika, što često dovodi do sveobuhvatnijih strategija i politika za održivi prijevoz. Dan Raahgiri u Gurugramu u Indiji započeo je kao pilot projekt 2013. godine i prerastao je u tjedni događaj koji je privukao tisuće sudionika. Oko 87 % sudionika izjavilo je da sada biraju bicikl ili hodanje za kraće udaljenosti izvan Raahgiri Dana. Raahgiri Dan je sada postao nacionalni pokret, proširivši se na preko 70 gradova širom Indije, a osvojio je globalne i nacionalne nagrade.
Mit broj 4: Gradovi bez automobila loši su za poslovanje
Postoji zabrinutost da ograničenja pristupa vozilima i potencijalne promjene u obrascima prometa tijekom dana bez automobila obeshrabruju kupce da posjećuju tvrtke, kafiće ili ostale uslužne djelatnosti, što bi rezultiralo smanjenom prodajom i ekonomskim gubicima. To može vrijediti za prigradske centre, ali ne u urbanom okruženju. Istraživanja dosljedno pokazuju da se promet povećava kada je ulica tiha ili bez automobila, što dovodi do povećanja prodaje. Također, veća je vjerojatnost da će ljudi kupovati na pješačkoj udaljenosti. Studije su pokazale da inicijative bez automobila mogu pružiti značajni poticaj lokalnoj ekonomiji. Na primjer, tijekom godišnjeg događaja Ciclavia u Los Angelesu, procjena ekonomskog utjecaja koju je provela UCLA Luskin School za javne odnose otkrila je da je 2013. godine događaj ostvario više od 52.000 dolara povećanog prihoda od prodaje za 128 tvrtki smještenih na ruti.
Redovni dani bez automobila otvaraju prilike za tvrtke koje bi se mogle baviti zajednicom i privući nove kupce. U susjedstvu Prospect Heights u Brooklynu, New York, restorani na aveniji Vanderbilt izvijestili su o prosječnom porastu od 54 % u posjetima kupaca nakon prvog mjeseca gradskog programa otvorenih ulica. Za jednu nedjelju u Delhiju, 89 % anketiranih poslovnih ustanova izrazilo je podršku za zatvaranje cesta. Ovi primjeri pokazuju kako dani bez automobila mogu potaknuti lokalni gospodarski rast povećavajući živost urbanih područja.
Mit broj 5: Inicijative koje podupiru smanjen promet autima neće napraviti veliku razliku u zagađenju zraka
Postoji široko uvjerenje da dani bez automobila jedva dotaknu površinu izazova koje predstavljaju klimatske promjene i zagađenje zraka. Ali, promet čini gotovo četvrtinu svih emisija stakleničkih plinova u EU-u. Cestovna vozila odgovorna su za oko 70 % emisija vezanih uz promet, dok zrakoplovstvo i teretni prijevoz povećavaju svoj udio. Smanjenje emisija iz prometa ne samo da bi pomoglo u borbi protiv klimatskih promjena, već i pridonijelo zdravijim gradovima s više prostora za život i rekreaciju u zajednici.
Iako samo dani bez automobila neće riješiti kvalitetu zraka ili klimatske probleme, dobro osmišljena i dosljedna primjena dana bez automobila može značajno poboljšati kvalitetu urbanog zraka i smanjenje buke koja je isto iznimno štetna za ljudsko zdravlje. Primjer ovog pozitivnog utjecaja može se vidjeti u gradovima koji uporno održavaju dane bez automobila ili preusmjeravaju promet. Poboljšanja kvalitete zraka i sigurnosti na cestama posebno su korisni za ranjive skupine kao što su djeca, starije odrasle i osobe s posebnim zdravstvenim stanjima.
Mit broj 6: Bez automobila neće biti turista
Mnogi upozoravaju na pad posjećenosti grada ako je promet automobilima zabranjen. Primjeri su pokazali suprotno. Gradovi bez automobila nisu samo pristupačniji, već i turistička atrakcija. Grčki otok Hydra je popularno odredište za ljude koji traže mir i tišinu. Uvođenje zone bez automobila u središte grada u potpunosti je transformiralo gradove poput Genta u Belgiji i poboljšalo cjelokupnu atraktivnost Genta kao glavne kupovne i turističke destinacije.
Mit broj 7: Gradovi bez automobila diskriminiraju
Ako grad želi poboljšati mobilnost, a pritom ograničiti prometovanje automobila, potrebno je uključiti starije osobe i osobe s invaliditetom u razgovore o kretanju gradom. Dobar i promišljen dizajn ključan je za planiranje grada bez automobila i, ako je dobro osmišljen, zadovoljava stvarne potrebe svih svojih stanovnika. Naravno, ključno je funkcioniranje javnog prijevoza. Mora biti pristupačan i financijski dostupan onima kojima je to potrebno. To znači sve, od rampi na autobusima, tramvajima i vlakovima, prilagođenim stajalištima javnog prijevoza do subvencija ili besplatnih putovanja za one kojima je to potrebno. Dobro dizajnirani gradovi bez automobila ne povećavaju probleme s pristupačnošću, naprotiv, poboljšavaju uvjete, posebno za one kojima je to najpotrebnije.
Mit broj 8: Samo mali gradovi mogu napraviti prijelaz prema gradu bez automobila
Kritičari kažu da su inicijative prema prijevozu bez automobila dobre samo za male gradove. Copenhagen, Oslo i Amsterdam su dobri primjeri kako su s pravim planiranjem, obrazovanjem i infrastrukturom gradovi bez automobila doista vrlo mogući i izvedivi. Naravno, postoje mnogi čimbenici koje treba uzeti u obzir. Ponekad to može biti tako jednostavno kao prilagođavanje postojeće infrastrukture, poput toga kako je Helsinki pretvorio željezničku prugu u biciklističku. U drugima, može zahtijevati drastične mjere. Postoje poteškoće koje ovise o veličini grada, ali to ne znači da ne vrijedi raditi na održivoj mobilnosti.
Nedostatak javnog prijevoza ili ograničene mogućnosti u prošlosti ne bi trebale služiti kao prepreke budućim mogućnostima. S brojnim načinima prijevoza koji su danas dostupni postoji više načina putovanja nego ikad prije. Čak i u slučajevima kada gradu nedostaje odgovarajuća infrastruktura za masovni tranzit, mogu se implementirati opcije poput dijeljenja bicikala i automobila.
Mit broj 9: Gradovi bez automobila su skupi
Čak i ako je infrastruktura zapravo skupa, ona će uštedjeti ili čak zaraditi novac u budućnosti. Prema WorldCrunch-u, istraživanje u Kopenhagenu pokazalo je da je na svaki kilometar biciklističkih staza izgrađenih u gradu ostvareno 400.000 EUR u pogodnostima kroz smanjene troškove prijevoza, zdravstvenu zaštitu i nesreće. Usporedite to sa značajnim troškovima održavanja cestovne infrastrukture i sustava za kontrolu prometa za automobile i jasno je da postoje financijske prednosti u gradovima bez automobila. Pametna ulaganja u održivi promet dovode do dugoročne uštede za gradove kroz niže troškove održavanja cesta, smanjene potrošnje u zdravstvu zahvaljujući boljoj kvaliteti zraka i jačim lokalnim gospodarstvima.
Mit broj 10: Ljudi više vole jednostavnost vožnje osobnih automobila
Pretpostavka o slobodi pojedinca na kojoj se baziraju kampanje koje plasiraju proizvođači automobila potrebno je promotriti objektivno. Kako se troškovi održavanja vozila i fosilnih goriva povećavaju, oslanjanje na osobno vozilo može biti veliki trošak za pojedinca. Je li narativ o automobilu kao simbolu slobode i danas valjana kada postoje druge, pristupačnije opcije? Istraživanja su pokazala da svakodnevno putovanje automobilom utječe i na zdravlje. Oni koji svakodnevno putuju više od 16 kilometara prijavljuju veći stres povezan s vožnjom i povećani krvni tlak. S obzirom na to koliko vremena osoba troši tražeći parkirno mjesto i koliko ju košta automobil za održavanje, je li zaista vrijedan stresa?
Mit broj 11: Gradovi bez automobila su protiv automobila
Gradovi bez automobila dizajnirani su tako da budu bolja mjesta za život. Iako korištenje automobila obeshrabruje, nisu zabranjeni. Oni koji trebaju koristiti automobile, poput ljudi s problemima s mobilnošću i vozila za hitne slučajeve, to mogu učiniti. Glavna teorija je da ljudi ne trebaju toliko voziti. Procjenjuje se da je najmanje polovica putovanja automobila širom svijeta manja od 5 km, udaljenost koju bi većina ljudi lako mogla proći biciklom ili javnim prijevozom.
Mit broj 12: Gradovi bez automobila će uništiti automobilsku industriju
Proizvođači automobila i automobilska industrija već se uspješno prilagođava proizvodnji električnih vozila, dokazujući da se ambiciozni klimatski ciljevi mogu ispuniti bez žrtvovanja radnih mjesta. Ključno je osigurati da automobilske regije i njihovi radnici imaju koristi od promjene. Prelazak na čistiji prijevoz također je prilika za stvaranje visokokvalitetnih, budućih poslova. Donositelji politika igraju ključnu ulogu u tome. S ciljanom podrškom, programima obuke i modernizacijom strateške industrije, tranzicija može donijeti stvarne dobrobiti onima koji su najviše pogođeni.
Automobili će uvijek imati ulogu, posebno za osobe s invaliditetom, starije osobe ili one koji žive u udaljenim područjima. Ali mnogi bi ljudi rado hodali, vozili bicikl ili se vozili javnim prijevozom ako su ove mogućnosti sigurne, ugodne i praktične. UN predviđa da će do 2050. godine više od dvije trećine ljudi živjeti u gradovima, tako da je potrebno gradove učiniti pristupačnijima i sigurnima.
Izvori:
- https://thecityfix.com/blog/5-car-free-day-myths-debunked-unveiling-the-true-benefits-of-open-streets/
- https://auto-mat.cz/en/39622/7-mytu-ktere-stale-panuji-ohledne-car-free-mest
- https://auto-mat.cz/en/41803/podpora-automobilove-dopravy-ekonomice-nepomaha-prave-naopak
- https://discerningcyclist.com/car-free-cities-myths/
- https://transformative-mobility.org/10-myths-about-planning-people-friendly-cities/
Autorica: Iva Agatić (volonterka ODRAZ-a)
Ovaj članak je pripremljen u okviru projekta “Medijska pismenost i digitalni građani”.
Projekt “Medijska pismenost i digitalni građani” financira European Citizen Action Service (ECAS) u okviru projekta EURECA 2025. Projekt sufinancira Europska unija. Izraženi stavovi i mišljenja su isključivo stavovi samo autora i ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili ECAS-a. Ni Europska unija ni ECAS ne mogu biti odgovorni za njih.

