Ruralna procjena (rural proofing): alat za bolje oblikovanje politika EU-a za ruralna područja

Kako je tijekom rasprave istaknula izvjestiteljica:

„Kada nedostaju usluge i prilike, ljudi više nemaju stvaran izbor ostati u svojoj zajednici ili se u nju vratiti. Zato ruralnu procjenu povezujemo s teritorijalnom pravednošću te s pravom na ostanak i povratak.”

Upravo je ta povezanost između teritorijalne kohezije, prava na ostanak i ruralne procjene bila jedna od središnjih tema rasprave.

Za Hrvatsku je ta rasprava posebno važna. Slični izazovi vidljivi su u brojnim ruralnim, brdsko-planinskim i otočnim područjima koja se suočavaju sa starenjem stanovništva, odlaskom mladih i smanjenom dostupnošću usluga. Upravo zato pitanje kako europske i nacionalne politike utječu na kvalitetu života izvan velikih urbanih središta postaje sve važnije.

 

Mjesto stanovanja još uvijek određuje životne mogućnosti

Ruralna područja zauzimaju velik dio europskog prostora i imaju ključnu ulogu u proizvodnji hrane, očuvanju prirodnih resursa, energetskoj tranziciji i otpornosti društva. Unatoč tome, brojna sela, mali gradovi, planinska i otočna područja suočavaju se s dugotrajnim demografskim padom.

Stanovnici tih područja često imaju slabiji pristup zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, javnom prijevozu, kulturnim sadržajima i digitalnim uslugama. Posljedice posebno osjećaju mladi, žene, starije osobe i druge ranjive skupine.

Na plenarnoj sjednici izvjestiteljica je upozorila da:

„Ruralna su područja ključna za prosperitet, otpornost, sigurnost i socijalnu koheziju Europe. Ipak, mjesto u kojem ljudi žive i dalje utječe na njihove životne mogućnosti.”

Zatvaranje škole, ambulante ili autobusne linije u velikom urbanom središtu obično ima ograničen učinak. U maloj ruralnoj zajednici ista odluka može značiti potpuni gubitak pristupa nekoj osnovnoj usluzi. Posljedica je začarani krug: ljudi odlaze zbog nedostatka usluga, a usluge se dodatno smanjuju zbog odlaska ljudi.

 

Pravo na ostanak postaje nova europska tema

Strategija „Pravo na ostanak”, koju Europska komisija planira predstaviti početkom 2027., polazi od ideje da građani trebaju imati stvaran izbor ostati ili se vratiti u svoju zajednicu. Mobilnost bi trebala biti mogućnost, a ne posljedica nedostatka poslova, stanovanja ili javnih usluga.

 

Ruralna procjena kao praktičan odgovor

Odgovor koji predlaže EGSO jest ruralna procjena odnosno procjena učinaka na ruralna područja. Polazište je jednostavno. Prije donošenja svake značajnije politike ili financijskog okvira potrebno je postaviti pitanje:

„Kako će ta odluka utjecati na ljude koji žive i rade u ruralnim područjima?”

Ako se utvrde mogući negativni učinci, prijedlog treba prilagoditi ili dopuniti.

Riječ je o pristupu koji se ne odnosi samo na poljoprivredu ili ruralni razvoj. Odluke u područjima poput prometa, zdravstva, energetike, obrazovanja ili digitalizacije često imaju značajne posljedice za ruralne zajednice, iako im one nisu primarni fokus.

Zbog toga je u mišljenju naglašeno da:

„Ruralna procjena ne smije biti nova administrativna obveza, nego praktičan alat za bolje propise i bolje odluke.”

Cilj nije stvaranje dodatne birokracije, nego donošenje kvalitetnijih politika koje bolje razumiju teritorijalne razlike.

 

Ruralna procjena mora postati horizontalni princip na svim razinama

Ruralna procjena ne može biti ograničena na ruralni razvoj niti ostati samo odgovornost europskih institucija. Kako bi bila učinkovita, mora postati horizontalni princip europskih i nacionalnih politika te biti ugrađena u procese oblikovanja javnih politika na svim razinama upravljanja.

Jedna od najvažnijih preporuka usvojenog mišljenja jest da se ruralna perspektiva sustavno uključi u sva relevantna područja politika, a ne samo u programe ruralnog razvoja.

Mišljenje predlaže razvoj zajedničkog europskog okvira za ruralnu procjenu, temeljenog na zajedničkoj metodologiji i minimalnim standardima. Za važnije javne politike i zakonodavne prijedloge trebalo bi provoditi početnu provjeru mogućih učinaka na ruralna područja te, prema potrebi, detaljniju procjenu njihovih teritorijalnih posljedica.

Jednako je važno osigurati političko vodstvo na razini potpredsjednika Europske komisije, učinkovitu međuresornu koordinaciju i redovito izvješćivanje o provedbi.

No velik dio europskih politika provodi se kroz nacionalne zakone, strategije i programe. Zato ruralna procjena ne može ostati samo odgovornost Bruxellesa, nego mora postati sastavni dio oblikovanja politika i u državama članicama.

Tijekom rasprave Lidija Pavić-Rogošić naglasila je:

„Na nacionalnoj razini za provedbu ruralne procjene treba jasno odrediti odgovornost unutar ministarstava i međusektorsku koordinaciju.”

To znači da bi ministarstva pri oblikovanju politika trebala procjenjivati njihove učinke na ruralna područja, bez obzira na sektor. Takve procjene ne moraju biti složene ni dugotrajne, ali moraju biti provedene dovoljno rano kako bi mogle utjecati na konačne odluke.

 

Novi europski proračun kao veliki test

Poseban test za provedbu ruralne procjene bit će pregovori o novom višegodišnjem financijskom okviru Europske unije za razdoblje nakon 2027. godine. Upravo će se kroz budući proračun vidjeti u kojoj je mjeri teritorijalna kohezija doista ugrađena u europske prioritete.

Mišljenje EGSO-a jasno ističe da ruralna procjena mora biti vidljiva i u budućim Nacionalnim i regionalnim partnerskim planovima (NRPP) koji će usmjeravati korištenje europskih sredstava.

Kako je istaknuto na plenarnoj sjednici:

„Države članice i regije trebale bi pokazati na koji način njihovi planovi odgovaraju na potrebe ruralnih područja i njihove teritorijalne učinke.”

Države članice trebale bi moći pokazati ne samo koliko ulažu, nego i kakve učinke ta ulaganja imaju na kvalitetu života u ruralnim područjima. Pomažu li stvaranju radnih mjesta? Poboljšavaju li dostupnost javnih usluga? Doprinose li ostanku mladih i povratku stanovništva?

Bez takve procjene postoji opasnost da teritorijalna kohezija ostane deklarativni cilj bez vidljivih učinaka na terenu.

 

Podaci i sudjelovanje lokalnih zajednica jednako su važni

Mišljenje također upozorava da kvalitetna ruralna procjena nije moguća bez kvalitetnih podataka. Zato se predlaže da Ruralni opservatorij postane trajni instrument koji će osiguravati detaljnije i usporedive podatke, uključujući podatke raščlanjene prema teritoriju, spolu i dobi.

Istodobno, ruralna procjena ne može se provoditi samo iz Bruxellesa ili nacionalnih prijestolnica, nego mora uključivati iskustva i potrebe ruralnih zajednica. U proces oblikovanja politika potrebno je uključiti lokalne akcijske grupe, organizacije civilnog društva, socijalne partnere, jedinice lokalne samouprave, poduzetnike, mlade, žene i druge ključne dionike ruralnih zajednica. Oni najbolje poznaju posljedice odluka koje se donose na europskoj i nacionalnoj razini te mogu pomoći da politike postanu učinkovitije i pravednije.

 

Poruka Fittu: pravo na ostanak treba pretvoriti u stvarnost

Sudjelovanje Raffaela Fitta u raspravi bilo je posebno važno jer upravo njegova služba priprema buduću europsku strategiju „Pravo na ostanak”. Zato je na kraju obraćanja Lidija Pavić-Rogošić izravno povezala strategiju koju razvija Komisija s ruralnom procjenom i uputila jasnu poruku:

„Pravo na ostanak je cilj, a ruralna procjena je jedan od glavnih instrumenata za njegovo ostvarenje. Bez ruralne procjene pravo na ostanak i povratak ostaje politička ambicija, a s ruralnom procjenom postaje provediv pristup.”

Mišljenje EGSO-a o ruralnoj procjeni možete naći na sljedećoj poveznici: https://www.eesc.europa.eu/en/our-work/opinions-information-reports/opinions/rural-proofing-tool-unlock-full-potential-rural-areas-and-communities-through-better-rural-centred-eu-policymaking-fair

 

#EGSO #EESC #RuralnaProcjena #PravoNaOstanak #TeritorijalnaPravednost #KohezijskaPolitika #RuralniRazvoj   #RuralneZajednice  #BoljePolitike #VFO