Lidija Pavić-Rogošić na konferenciji POLIS 2025

Konferencija je pružila jedinstvenu priliku za razmjenu znanja i suradnju između civilnog društva, istraživača, industrije te lokalnih i regionalnih vlasti, naglašavajući važnost zajedničkog djelovanja u rješavanju europskih izazova mobilnosti.

Završna plenarna rasprava: „Obogaćivanje menija mobilnosti – suzbijanje transportnog siromaštva”

Uvodne govore su imali:

• Beatriz Yordi (Europska komisija, DG CLIMA)
• prof. Jan-Peter Balkenende (New Mobility Foundation, bivši premijer Nizozemske)

Nakon toga je slijedio panel, koji je okupio istaknute europske glasove:

• Maxim Romain (TIER-Dott)
• André van Schie (Provincija Utrecht)
• Melissa Bruntlett (stručnjakinja za pravednu mobilnost)
• Lidija Pavić-Rogošić (EGSO, ODRAZ)
• Dejan Crnek (Grad Ljubljana)

Lidija Pavić-Rogošić predstavila je mišljenje EGSO-a o planiranju održive urbane mobilnosti u EU-u, za koje je bila izvjestiteljica, kao i stajališta EGSO-a o Socijalnom klimatskom fondu. Također je govorila o ulozi i važnosti civilnog društva u smanjenju siromaštva u prometu i povećanju dostupnosti održive mobilnosti za sve. Samo suradnjom – lokalnih vlasti, civilnog društva, poduzeća i zajednica – možemo postići takvu mobilnost.

Glavne poruke Lidije Pavić-Rogošić:

Uloga civilnog društva

Istaknula je da je civilno društvo ključno za pravednu i učinkovitu tranziciju prema održivoj mobilnosti. Lokalne zajednice moraju imati stvarne mehanizme sudjelovanja u oblikovanju politika mobilnosti. Naglasila je tri ključna elementa:

• strukturirani forumi i participativno planiranje, gdje organizacije civilnog društva (OCD), socijalni partneri, građani, drugi dionici, stručnjaci i vlasti zajedno oblikuju politike. OCD-i mogu osmisliti i facilitirati takve deliberativne procese.
• pristup temeljen na dokazima, korištenje lokalnih podataka kako bi se identificirale najugroženije skupine. OCD-i mogu doprinijeti provođenjem istraživanja u suradnji s akademskom zajednicom ili prikupljanjem podataka izravno s terena. Kvalitativni podaci često pružaju vrijedne uvide u potrebe različitih skupina unutar određenog područja.
• namjensko financiranje, poput Socijalnog klimatskog fonda EU, uz jasnu ulogu OCD-a kao watchdoga kako bi sredstva došla do onih kojima su najpotrebnija.

Pavić-Rogošić upozorila je da bez stvarnog uključivanja zajednica politike mogu postati „tehnokratske i slijepe na svakodnevne realnosti”. S druge strane, participativni pristup gradi povjerenje, legitimnost i donosi dugoročne rezultate.

“Ali ovdje se ne radi samo o novcu ili podacima”, naglasila je. Radi se o  poštivanju prava, jednakosti i pristupačnosti u svakoj prometnoj politici, tako da tranzicija ne bude samo zelena već i pravedna.

Spomenula je da organizacije civilnog društva doprinose i konkretnim promjenama u zajednicama – popravljaju i doniraju bicikle, uvode inpvacije kao npr.organizirano autostopiranje u ruralnim područjima ili zajedničko korištenje automobila u zajednici. Spomenula je i ulogu mreža CIVINET u podizanju svijesti i povezivanju dionika.

Poruka EESC-a o Socijalnom klimatskom fondu:

Europski gospodarski i socijalni odbor (EESC), kao glas organiziranog civilnog društva i savjetodavno tijelo Komisije, Parlamenta i Vijeća, poručuje da Socijalni klimatski fond mora biti više od financijskog instrumenta – mora postati alat za pravednost. Fond, koji će trajati od 2026. do 2032. i financirati se kroz prošireni sustav trgovanja emisijama, namijenjen je podršci ranjivim kućanstvima, korisnicima prijevoza i malim poduzećima suočenima s rastućim troškovima energije i transporta.

Kako bi Fond ostvario puni potencijal, EESC ističe pet ključnih uvjeta:

• ciljana podrška – sredstva moraju ići izravno najugroženijima
• uključivanje civilnog društva – OCD-i, socijalni partneri, lokalne zajednice i regionalne i lokalne vlasti trebaju sudjelovati u oblikovanju nacionalnih planova,
• strukturne reforme – ulaganja u čistu mobilnost, energetsku učinkovitost i pristupačne alternative, uz inovacije,
• transparentnost i nadzor – jasna izvješća i neovisna kontrola kako bi sredstva došla do onih kojima su namijenjena,
• komplementarnost – usklađenost s kohezijskom politikom i nacionalnim socijalnim mjerama radi maksimalnog učinka.

Bez ovih mehanizama Fond bi mogao ostati simboličan. Uz njih, postaje transformativan – pruža kratkoročnu pomoć, ali i dugoročne promjene, osiguravajući da ranjive skupine budu dio zelene tranzicije, a ne da ostanu izvan nje.

Zaključna poruka EGSO-a: Socijalni klimatski fond mora donijeti stvarni društveni učinak. Kombinacijom financijskih alata i participativnog upravljanja klimatska tranzicija može biti ne samo zelena, nego i pravedna.

Polarizacija između gradova i ruralnih područja u mobilnosti

Jedan od najvećih izazova u tranziciji prema održivoj mobilnosti jest jaz između urbanih i ruralnih područja. Dok gradovi nastoje smanjiti emisije i prometne gužve, okolne regije ostaju snažno ovisne o automobilima, često bez dostupnih alternativa. To stvara društvenu polarizaciju i političke dileme – ako se ruralne zajednice osjećaju kažnjenima bez rješenja, povjerenje se gubi, a tranzicija zastaje.

U svom mišljenju iz 2025. o planiranju održive urbane mobilnosti u EU (za koje je Lidija Pavić-Rogošić bila izvjestiteljica), Europski gospodarski i socijalni odbor – EGSO jasno je poručio: Planovi održive urbane mobilnosti moraju biti alati pravednosti. Ne smiju se zaustaviti na gradskim jezgrama, već moraju obuhvatiti i prigradska te ruralna područja.

Rješenje je integrirano planiranje – uključivanje potreba ruralnih zajednica u planove održive urbane mobilnosti (SUMP) i financijske okvire EU-a. To znači:

• učinkovit, pouzdan i pristupačan javni prijevoz,
• fleksibilne i inovativne usluge za područja niske gustoće naseljenosti,
• dijalog kroz forume civilnog društva, gdje ruralni glasovi oblikuju rješenja, a ne samo primaju odluke.

Zaključna poruka EGSO-a: Institucije EU-a i države članice trebaju podržati SUMP-ove koji integriraju ruralnu dostupnost, uključuju civilno društvo i koriste fondove EU-a  za pristupačne alternative. Tako će i gradovi i njihova okolica imati koristi od zelene tranzicije – mobilnost postaje most, a ne mjesto polarizacije.

Zaključna poruka

Održiva mobilnost nije samo pitanje tehnologije i infrastrukture, već i društvene pravednosti. Glas ranjivih i marginaliziranih zajednica mora biti u središtu planiranja mobilnosti, kako bi tranzicija bila istodobno zelena i pravedna.

#POLIS2025 #OdrživaMobilnost #ZelenaTranzicija #PravednaTranzicija #SUMP #EESC #EGSO #ODRAZ #CIVINET