Sedam mitova o dezinformacijama na društvenim mrežama
Sažet pregled opasnosti dezinformacija na društvenim mrežama, njihova brzog širenja među mladima i utjecaja algoritama, emocionalnih sadržaja i deepfake tehnologije na kritičko mišljenje i javnu raspravu.
Dezinformacije su lažne, netočne ili zavaravajuće informacije prezentirane na način kako bi ostvarile neku korist ili uzrokovale štetu. To su sadržaji koji namjerno obmanjuju javnost, najčešće kako bi naštetile nekoj osobi, organizaciji, društvenoj skupini, državi ili cilju i kako bi postigle neki interes (npr. ekonomski ili politički).
Često se dezinformacije naziva lažnim vijestima, medijski plasiranim sadržajima koji se temelje na netočnoj informaciji. Ipak, dezinformacije su drugačije od lažnih vijesti budući da mogu biti i nepotpuno ili neprecizno prenošenje sadržaja koje namjerno navodi na krive zaključke. Nekada je dovoljno izostaviti samo jednu riječ da bi od korektno prenesene informacije nastala dezinformacija.
Dezinformacije na internetu su iznimno opasne u današnje vrijeme kada se većina javnosti informira na internetu i društvenim. Posebno su izloženi mladi koji odrastaju uz medijski sadržaj na internetu i društvenim mrežama. Potrebno je pojačati oprez prilikom korištenja društvenih mreže jer pojedine platforme, primjerice Facebook, neće provjeravati istinitost informacija u oglasima i uklanjati ih zbog dezinformacija.
Opasnost dezinformacija na društvenim mrežama je aktualni i stvarni problem s kojim se susrećemo, posebno zato što društvene mreže većinom doživljavamo kao nešto osobno. U nastavku su objašnjeni najčešći mitovi koji mogu utjecati na javnost pri korištenju društvenih mreža, posebno na mlađe osobe.
MIT broj 1: Na društvenim mrežama korisnici dijele sadržaj koji razumiju.
Prolazak naslovnicom često je brz i površan, te se događa da čitatelji uopće ne otvaraju linkove koji se pojavljuju u Facebook postovima, već cijelu informaciju dobivaju samo na osnovi onoga što se u njemu prikazuje, a to su naslov, ilustracija i kratak opis koji se obično dodaje prilikom prenošenja teksta.
Ukoliko su ovi atributi obmanjujući, a čitatelj samo na osnovu njih stvori sliku o određenoj vijesti, ta će slika biti netočna, čak i ako se u tekstu članka daje ispravna informacija. Društvenim mrežama se najčešće dijeli sadržaj baziran na naslovu koji je većinom clickbait ili pročitanom sažetku bez otvaranja linka.
Rezultati studije provedene od 2017. do 2020. koja je analizirala više od 35 milijuna javnih objava na Facebook-u, pokazuju zabrinjavajući obrazac širenja informacija na društvenim mrežama. Korisnici, vođeni željom za angažmanom i brzim tempom online interakcija, često dijele sadržaj isključivo na temelju površnih razumijevanja ili čitanja naslova, sažetaka ili broja oznaka “sviđa mi se”.
MIT broj 2: Na društvenim mrežama se nudi sadržaj sličan onome koji korisnik gleda/prati.
Dezinformacije su pisane jednostavnim jezikom koji cilja na emocije, senzacionalističke naslove i pojednostavljene narative. Njihova je svrha privući pozornost i potaknuti brzu reakciju, zbog čega se lako i brzo šire, osobito na društvenim mrežama. Algoritmi nagrađuju sadržaj koji izaziva najviše reakcija te time ovakav sadržaj dolazi do velikog broja korisnika.
Također, agencije koje analiziraju podatke koje korisnik dijeli na svojem profilu koriste iste kako bi prilagodile oglase i ponude sadržaja. Generiranjem stereotipiziranih profila npr. muške osobe društvene mreže će mu već nakon tjedan dana nuditi sadržaj koji omalovažava žene.
MIT broj 3: Prvi rezultati koje daje tražilica društvene mreže su najrelevantniji
Gotovo 20 posto videozapisa prikazanih mladima na TikTok-u među 20 najboljih rezultata sadrži dezinformacije. Profesor Francesco Pira sa Sveučilišta u Messini u Italiji u svojoj analizi u 2023. godini piše da je izvješće NewsGuard tima posvećeno TikTok platformi s fokusom na zdravstvene dezinformacije pokazalo da TikTok tražilica svojim mladim korisnicima širi dezinformacije. Odnosno, da je gotovo 20 posto videozapisa prikazanih među 20 najboljih rezultata pretraživanja sadržavalo dezinformacije.
MIT broj 4: Dezinformacije je lako uočiti
U Hrvatskoj su se nedavno širile dezinformacije na TikToku i to među osmašima. Molili su druge kolege u videozapisima da obrišu škole s rang-lista e-Upisa u srednje škole koje im nisu prvi izbor, s informacijom da će se time na ljestvicama podignuti oni koji trenutačno ne upadaju u određeni smjer. To je dezinformacija. Istina je da postavljanjem preferencije osmaši rezerviraju određeno mjesto i kad budu upisani automatski se brišu s rang liste.
Upravo je kombinacija istine i laži ono što dezinformacije čini posebno opasnima i teško prepoznatljivima. Naime, mnoge se dezinformacije sastoje od dijelova istinitih informacija, poput autentičnih fotografija ili videozapisa izvađenih iz konteksta, koje se na određeni način smještaju uz neistinite informacije. Na taj način stvaraju privid vjerodostojnosti, što otežava njihovo razotkrivanje.
MIT broj 5: Videozapisi koje su napravili moji prijatelji/ice ne šire dezinformacije
Možda je to slučaj na otvorenim platformama, ali u zatvorenim platformama i aplikacijama za razmjenu poruka (poput WhatsAppa, Vibera) mladi još lakše nasjedaju na pogrešne i manipulativne objave jer ih dobivaju izravno od bliskih ljudi. Teorije zavjere upravo nastaju u malom i zatvorenom krugu ljudi na internetu.
MIT broj 6: Stvarne osobe koje pratimo na društvenim mrežama i koje imaju dobru reputaciju nas mogu dobro informirati
Izvori naših informacija (bliski ljudi ili javne osobe koje uživaju kredibilitet – povjerenje javnosti) doprinose lakšem podilaženju dezinformacijama. Autorica članka objavljenog 2004. godine u časopisu Journal of applied social psychology navodi da istraživanja pokazuju da su ljudi lakovjerniji kada informacije dolaze od izvora koji smatraju kredibilnim.
Slavne ili javne osobe koje pratimo na društvenim mrežama mogu namjerno ili slučajno širiti dezinformacije ako im je to u cilju ili ako i sami ne provjeravaju svoje izvore informacija
MIT broj 7: Video stvoren umjetnom inteligencijom je lako prepoznati
Iako još uvijek možemo u detaljima prepoznati je li određeni video ili fotografija generirana AI tehnologijom, ona postaje sve bolja i bolja te se već sada pojavljuju videozapisi koje prenose mediji i koji zbunjuju čitatelje i korisnike; kao slučaji lažnih video poplava u Indiji, lažnog rušenja mosta, slučajevi deep feek videa javnih i poznatih ličnosti.
Što je deep fake? Tehnologija koja koristi umjetnu inteligenciju kako bi stvorila hiperrealistične videozapise i slike koji manipuliraju izgledom i glasom osobe te njena okruženja stvarajući potpuno izmišljen sadržaj.
Zaključak: Izazovi s kojima se susrećemo kao korisnici društvenih mreža još su neistraženi, ali već ovo što znamo nas upozorava na razmjer opasnosti koju moramo ozbiljno shvatiti budući da uništavanjem javne rasprave i polarizacijom društva dezinformacije ugrožavaju samu demokraciju i kritičko mišljenje pojedinca na kojega različiti akteri iz različitih razloga djeluju manipulacijom.
Mladi i generacije koje dolaze vrlo se dobro snalaze u online svijetu društvenih mreža, ali nemaju odmak koji imaju generacije koje su odrasle bez njih. Na svima nama je ustrajati u informiranju kako se zaštiti od negativnog utjecaja dezinformacija.
Autorica: Iva Agatić
Ovaj članak je pripremljen u okviru projekta “Medijska pismenost i digitalni građani”.
Projekt “Medijska pismenost i digitalni građani” financira European Citizen Action Service (ECAS) u okviru projekta EURECA 2025. Projekt sufinancira Europska unija. Izraženi stavovi i mišljenja su isključivo stavovi samo autora i ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili ECAS-a. Ni Europska unija ni ECAS ne mogu biti odgovorni za njih.
