Nova studija EGSO-a: posljedice COVID-a 19 na temeljna prava i prostor za građansko djelovanje
U novoj studiji EGSO-a „Posljedice COVID-a 19 na temeljna prava i prostor za građansko djelovanje“, koju je zatražila skupina EGSO-a „Raznolikost Europe“, ispitano je kako je pandemija COVID-a 19 utjecala na rad organizacija civilnog društva i kako su mjere provedene u pojedinim državama članicama EU-a utjecale na sposobnost tih organizacija da ostvaruju svoja temeljna prava i slobode.
Glavni autor studije „Posljedice COVID-a 19 na temeljna prava i prostor za građansko djelovanje“ Filip Pazderski naveo je njezine glavne nalaze i preporuke.
Prije svega, pandemija je imala heterogene i složene posljedice za organizacije civilnog društva. S jedne strane, te su organizacije često prve reorganizirale svoje aktivnosti i time odgovorile na potrebe lokalnih zajednica brže od javnih uprava ili poduzeća. Premještanjem njihovih operacija na internet ubrzala se digitalizacija. Sve to omogućilo je organizacijama civilnog društva da dopru do nove publike i povećaju učinkovitost i opseg svojih aktivnosti. Olakšano je stvaranje koalicija, poticanje razmjene iskustava i utvrđivanje zajedničkih javnih stajališta, što je pak dovelo do veće vidljivosti tih organizacija u društvu i boljeg razumijevanja njihove svakodnevne uloge.
S druge strane, organizacije civilnog društva snažno su pogođene dugotrajnom zdravstvenom krizom, pri čemu su najozbiljnije financijske poteškoće. Konkretno, manje organizacije koje djeluju izvan velikih gradova i okupljaju skupine koje su u većoj mjeri digitalno isključene bile su prisiljene obustaviti svoj rad, a mnoge od njih još uvijek nisu ponovno započele svoje aktivnosti. Aktivisti su bili suočeni s problemima mentalnog zdravlja, zamorom od rada na daljinu i sve većom nesigurnošću u pogledu budućnosti, što je pogoršano dugoročnom društvenom izolacijom. Često je bilo teško održati ravnotežu između privatnog i poslovnog života zbog rada izvan uobičajenog radnog vremena.
Pandemija je istaknula ili pojačala već postojeće probleme. Mogućnost djelovanja organizacija civilnog društva otežana je izvanrednim zakonima kojima je smanjena transparentnost vlada, spriječen nadzor nad njihovim radom i ograničena sloboda okupljanja i izražavanja. Ta su ograničenja uvedena pod izlikom suzbijanja pandemije. Smanjeni su standardi civilnog dijaloga u sklopu donošenja zakona. Organizacije civilnog društva često nisu ni bile uključene u savjetovanje o zakonima koji se bave posljedicama krize.
Kako bismo odgovorili na te izazove, moramo organizacijama civilnog društva pružiti fleksibilnije i pristupačnije financiranje, omogućiti im smisleno sudjelovanje u praćenju fondova EU-a, donijeti strategiju EU-a za civilno društvo u kojoj bi se naglasila uloga tog sektora, stalno pratiti napade na civilne aktere i odgovarati na njih te pružiti strukturiraniji okvir za otvoren, redovit i transparentan civilni dijalog u EU-u. To nisu nove ideje, ali im je pandemija dala novo značenje. Osim toga, uloga koju su organizacije civilnog društva odigrale i vidljivost koju su postigle možda će pomoći da te ideje napokon postanu stvarnost.
Konačna studija predstavljena je na Danima civilnog društva u ožujku. Više informacija dostupno je ovdje.
Izvor: eesc.europa.eu
#EESC #EGSO