EU bi trebao zabraniti proizvode koji se ne mogu popraviti
EGSO je predložio da se proizvodi koji se ne mogu popraviti ne bi smjeli stavljati na tržište u Europi i da nije dovoljno od proizvođača zahtijevati samo da informiraju potrošače da određen proizvod nije nepopravljiv.
Novo pravo na popravak u EU-u velik je korak u propisima, smatra EGSO. Međutim, potrošač koji želi popraviti pametni telefon ili uređaj koji se pokvario, a ne kupiti novi, mogao bi naići na niz praktičnih prepreka zbog kojih će biti previše teško ili skupo, ako ne i potpuno nemoguće, taj proizvod popraviti. EU bi trebao učiniti više i zatražiti od država članica da zabrane praksu kojom se proizvodi namjerno rade tako da ih se ne može popraviti.
Pravo na popravak ne postoji ako se proizvodi osmišljavaju na način da ih se ne može popraviti, tvrdi Thierry Libaert, izvjestitelj EGSO-a za predmetno mišljenje.
U mišljenju o Prijedlogu direktive EGSO predlaže nekoliko praktičnih mjera kojima bi se ta direktiva osnažila i kojima bi se osiguralo da popravak bude održiva i cjenovno pristupačna opcija i nakon isteka jamstvenog roka, pa i s poslovnog stajališta. Slijedi nekoliko prijedloga:
– uvođenje poticaja koji bi potrošače naveli da se odluče na popravak; ti poticaji mogu biti jednostavni, na primjer ponuda produljenja jamstvenog roka ako se u tom roku proizvod popravljao;
– omogućivanje inovativnih rješenja, kao što su trodimenzionalni ispis za proizvodnju rezervnih dijelova, obnova, što podrazumijeva „novi život” za proizvode, ili razvoj tržišta rabljenih dijelova;
– organizacija programa za osposobljavanje i prekvalifikaciju kako bi serviseri stekli vještine potrebne za rad, koji se prije temeljio na mehanici, ali sada su sve češće posrijedi povezani uređaji. Šire gledajući, potrebno je poduzeti korake u vezi s nedostatkom radnika koji se bave popravkom u Europi.
Sektor popravka u Europi stvara vrijednost i kvalitetna radna mjesta koja je teško premjestiti. Popravljanje stvara 404 radna mjesta na svakih 10 000 tona popravljenog materijala, što je pedeset puta više nego zbrinjavanje otpada, koje je posljednjih godina postalo glavni trend. Čak 65 % potrošača baca pokvarene proizvode, koji se pretvaraju u 7,5 milijuna tona otpada godišnje.
Manipulativni zeleni marketing: zabranimo tvrdnje na temelju kompenzacije
Kao i Direktiva o pravu na popravak, Direktiva o tvrdnjama o prihvatljivosti za okoliš ima za svrhu europskim građanima omogućiti da kupuju održive proizvode. Potrošači su sve zainteresiraniji za to, ali nemaju povjerenja u tvrdnje proizvođača o ekološkoj učinkovitosti njihovih proizvoda i usluga i zbunjuje ih velik broj zelenih oznaka koje postoje na tržištu.
Zahvaljujući novoj direktivi oznake za okoliš i tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš trebali bi postati vjerodostojni i ulijevati povjerenje, ali u njoj postoje i nedostaci. EGSO smatra da bi se tom direktivom trebalo zabraniti tvrdnje koje se temelje na kompenzaciji s obzirom na to da je nekoliko potrošačkih organizacija utvrdilo – a isti je zaključak donesen i u nekoliko sudskih sporova – da su tvrdnje kao što su „klimatski neutralno” i „nadoknada za plastiku” na temelju kompenzacije emisija ulaganjem u klimatske projekte znanstveno netočne i uvijek zavaravajuće za potrošače.
EGSO je također naglasio potrebu za dosljednim zakonodavstvom. Postoji opasnost da ono što zabranimo jednim propisom drugim propisom dopustimo, kaže izvjestitelj EGSO-a Angelo Pagliara. Direktiva o tvrdnjama o prihvatljivosti za okoliš treba biti model minimalne razine zaštite od manipulativnog zelenog marketinga. Zahtjevi iz nje trebali bi se odražavati u sektorskom zakonodavstvu kako ne bi bilo moguće dobiti izuzeće, pronaći rupu u zakonu ili oslabiti zaštitu potrošača.
Izvor: eesc.europa.eu
#EGSO #EESC