Energetska kriza i obnovljiva energija
U veljači 2015. Europska komisija objavila je paket mjera za energetsku uniju – „okvirnu strategiju za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom”. Izneseni su brojni dobri prijedlozi i niz obećanja, uključujući drastično smanjenje ovisnosti o uvozu, stalno povećanje udjela obnovljive energije i vodeću ulogu Europe u području obnovljivih izvora energije. Građani su trebali biti u središtu te politike…
Lutz Ribbe, predsjednik Promatračke skupine za održivi razvoj, član EGSO-a, govori o temi energetska kriza i obnovljiva energija.
Da smo dosljedno radili na provedbi tih prijedloga, danas ne bismo bili u tako dubokoj krizi. Međutim, činilo se da su države članice zadovoljne svojim starim politikama: Njemačka je dopustila Putinu da je zavede jeftinim fosilnim gorivima, izjavivši čak da se širenje obnovljivih izvora energije „odvija prebrzo”. Zatim je taj proces ograničen, što je dovelo do stvarnog kolapsa u industriji energije vjetra i gubitka od oko 40 000 radnih mjesta. Poljska se ne uspijeva preustrojiti i odmaknuti se od ugljena, a Francuska i dalje sanja o navodnim koristima nuklearne industrije. Međutim, stvarnost ipak izgleda nešto sumornije jer je zbog klimatskih promjena više od polovice francuskih reaktora moralo biti uklonjeno s mreže zbog tehničkih problema i nedovoljne količine vode za hlađenje. Ovisnost EU-a o uvozu energije nikad nije bila toliko velika kao 2021. godine, a naša ulaganja u istraživanje i razvoj klimatski prihvatljivih tehnologija u globalnom su kontekstu pri dnu ljestvice.
Postoje samo dvije stvarne mogućnosti za rješavanje trenutačnog energetskog problema uz istodobno suočavanje s klimatskim promjenama: mnogo dosljednije uštede i istinski masivno širenje obnovljivih izvora energije. Za postizanje obaju ciljeva postoji ogroman potencijal. Pozitivno je to što naši domaći resursi – vjetar i sunce – osiguravaju mnogo jeftiniju električnu energiju od (trenutačno) još uvijek visokosubvencioniranih fosilnih i nuklearnih elektrana.
Stoga je potrebno izgraditi brojne nove, decentralizirane proizvodne strukture, ali i stvoriti nove dionike koji bi trebali biti okosnica energetske tranzicije. Energetska tranzicija mora biti društveno prihvaćena, a to se može ostvariti samo ako uključimo građane i građanke. Na primjer, 90 % zelenih elektrana u Njemačkoj pripada privatnim građanima, poljoprivrednicima, zadrugama, MSP-ovima i komunalnim poduzećima, a ne velikim energetskim poduzećima. Međutim, nije poznata niti jedna strategija za stvarnu potporu angažmanu civilnog društva kojom bi se povećao potencijal proizvodnje i upotrebe decentralizirane energije za otvaranje radnih mjesta i osigurao istinski angažman i sudjelovanje javnosti u energetskoj tranziciji promicanjem prozumenata i energije koju stvaraju građani. Za to ćemo sada i u predstojećim mjesecima platiti visoku cijenu. Nažalost, tu će cijenu platiti i klima.
Izvor: eesc.europa.eu
#EGSO #EESC