Kakvo je stanje sa zagađenjem zraka u Hrvatskoj?

Kvaliteta zraka u Hrvatskoj: Trenutno stanje i izazovi

Prema godišnjim izvješćima o praćenju kvalitete zraka u Republici Hrvatskoj, razine onečišćenja variraju ovisno o lokaciji i vrsti onečišćujuće tvari. Hrvatska posjeduje Državnu mrežu^[1] za trajno praćenje kvalitete zraka^[2], koja obuhvaća više od 30 automatskih i ručnih mjernih postaja raspoređenih diljem zemlje. Ove postaje prate prema europskom indeksu kvalitete zraka (European Air Quality Index, EAQI) koncentracije ključnih onečišćujućih tvari poput PM10, PM2,5, NO₂, SO₂ i O₃. Podaci se prikupljaju i analiziraju u skladu s Pravilnikom o praćenju kvalitete zraka^[3]. Promatrajući stanje u Republici Hrvatskoj, prema podacima Europske agencije za okoliš (EEA) i Državnog hidrometeorološkog zavoda, zagađenje zraka u Hrvatskoj predstavlja ozbiljan problem, a može se pratiti i novim Preglednikom kvalitete zraka^[4]  u europskim gradovima, pri čemu je omogućena provjera razine dugoročnog onečišćenja u gradovima. Ocjena kvalitete zraka provodi se jednom godišnje za prethodnu kalendarsku godinu, a iz DHMZ-a navode da se izvješće dostavlja do kraja travnja tekuće godine. Posljedično, najnoviji dostupni podaci – objavljeni na mrežnim stranicama Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije – odnose se na 2023. godinu. Prema najnovijem izvješću^[5] Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, prosječna godišnja koncentracija PM2,5 čestica u Hrvatskoj smanjila se s 14,37 µg/m³ u 2022. na 12,29 µg/m³ u 2023. godini. Ovo smanjenje ukazuje na pozitivan trend u kvaliteti zraka, no i dalje postoji potreba za kontinuiranim praćenjem i dodatnim mjerama za smanjenje zagađenja.

Zakonski okvir i regulativa

Zakon o zaštiti zraka (NN 127/19, 57/22) definira nadležnosti i odgovornosti za zaštitu zraka, uključujući planske dokumente, mjere za sprječavanje i smanjivanje onečišćavanja zraka te izvještavanje o kvaliteti zraka. Prema zakonu^[6], Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije odgovorno je za izradu godišnjih izvješća o praćenju kvalitete zraka.

Izvori zagađenja i regionalne razlike

Prisutnost zagađenja zraka na globalnoj razini potvrđuju i brojni izvori.^[7] Glavni izvori zagađenja zraka u Hrvatskoj uključuju promet (emisije iz motornih vozila značajno doprinose koncentracijama dušikovih oksida (NOx) i lebdećih čestica)^[8], industrijske aktivnosti (posebice su izražene emisije sumporovog dioksida (SO2) i drugih štetnih tvari u regijama s razvijenom industrijom)^[9] i sezonsko grijanje na kruta goriva (korištenje čvrstih goriva za grijanje – drva i ugljena, povećava koncentracije PM10 i PM2,5^[10]). Urbanizirana područja, poput Zagreba i Slavonskog Broda, često bilježe više koncentracije štetnih tvari, dok su ruralna područja manje pogođena. Ove razlike zahtijevaju prilagođene strategije za poboljšanje kvalitete zraka u različitim regijama. Europska agencija za okoliš također primjećuje da onečišćenje zraka i dalje ima značajan utjecaj na zdravlje u urbanim područjima Hrvatske, što ukazuje da se standardi kvalitete zraka redovito premašuju.^[11] Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, izloženost visokim koncentracijama lebdećih čestica povezana je s povećanim rizikom od respiratornih i kardiovaskularnih bolesti.^[12] U Hrvatskoj se procjenjuje da godišnje prerano umire tisuće ljudi zbog posljedica onečišćenja zraka.

Sustavi ranog upozoravanja i informiranje javnosti

Iako Hrvatska ima uspostavljene sustave za praćenje kvalitete zraka, sustavi ranog upozoravanja na epizode visokog zagađenja još uvijek nisu u potpunosti razvijeni. Sustav za rano upozoravanje na meteotsunamije (CMeEWS) nije funkcionalan od studenog 2019. zbog tehničkih ograničenja što ukazuje na probleme u operativnoj sposobnosti^[13], no u tijeku je testiranje novog sustava SRUUK^[14] za upravljanje kriznim situacijama, uključujući i onečišćenje zraka. Time se potvrđuje kako Hrvatska ulaže napore^[15] u jačanje kapaciteta ranog upozoravanja, iako postojeći mehanizmi još zahtijevaju značajna poboljšanja.

Zaključak

Hrvatska bilježi pozitivne pomake u smanjenju koncentracija štetnih čestica u zraku, što ukazuje na učinkovitost određenih mjera i politika. Međutim, i dalje postoje izazovi, posebno u urbanim područjima i u kontekstu razvoja sustava ranog upozoravanja. Kontinuirano praćenje, prilagodba zakonskog okvira i edukacija javnosti ključni su za daljnje poboljšanje kvalitete zraka i zaštitu zdravlja građana.

Slika: Unsplash
Izvor: odrzivaistina.hr

Projekt “Održiva istina” usmjeren je na smanjenje dezinformacija, misinformacija i malinformacija u javnom prostoru, a koje se odnose na područje održivog razvoja. Ključni naglasci projekta su jačanje informacijske pouzdanosti, sigurnost pri konzumiranju medijskih sadržaja, unapređenje kvalitete novinarstva te razvoj medijske pismenosti.

Financira Europska unija – NextGererationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.